O
ZALOŽNOM PRAVU UOPŠTE
Založno pravo je stvarno pravo na osnovu kog njegov
titular (založni poverilac) može tražiti namirenje
svoga potraživanja iz založene stvari, ako ne
bude isplaćeno u roku. Založnim pravom se obezbeđuje
određeno potraživanje, ono, po pravilu, zavisi
od postojanja tog potraživanja i stoga je akcesorno,
zavisno, sporedno i nesamostalno pravo. Dve osnovne
vrste založnog prava su: zaloga na pokretnim stvarima
- ručna zaloga (pignus) i zaloga na nepokretnim
stvarima - hipoteka (hypotheca). Založno pravo
po nastanku deli se na: ugovorno založno pravo
(npr. po ugovoru o kreditu), zakonsko založno
pravo (npr. kod poreskog potraživanja) i sudsko
založno pravo (kod sudske zaplene).
Načela založnog prava: 1) načelo akcesornosti
- to je stvarno pravo koje zavisi od nekog obligacionog
potraživanja, 2) načelo specijalnosti - ima određen
predmet i obezbeđuje tačno određeno potraživanje,
3) načelo nedeljivosti - založena stvar obezbeđuje
potraživanje dok u celini ne bude isplaćeno, a
ako je ta stvar deljiva ne može se manji deo stvari
osloboditi zaloge pre preostalog većeg dela, 4)
načelo publiciteta - obaveznog upisa u javni regsitar,
važi samo za hipoteku.
ZNAČAJ
HIPOTEKE
Zakon o hipoteci je jedan od zakona kojim se uspostavlja
i garantuje primena klasičnih principa građanskog
prava prilagođenih modernim uporednim i međunarodnim
iskustvima u oblasti založnog prava, koji su do
sada bili zapostavljeni i nedovoljno izgrađeni.
Hipoteka je jedan od osnovnih pravnih mehanizama
za obezbeđivanje potraživanja, naročito onih nastalih
na osnovu zajma, odnosno kredita. Zakon o hipoteci,
putem pravnih mehanizama koje ustanovljava,omogućava
da građani i privreda Srbije putem kredita, pod
povoljnim uslovima, obezbede sredstva za ulaganje
ili potrošnju, posebno od strane banaka i drugih
finansijskih ustanova, kako na domaćem tako i
na međunarodnom tržištu novca. Tim zakonom unapređuje
se pravni ambijent i privredna klima u zemlji,
što će stimulativno delovati na uvećanje domaćih
i stranih ulaganja u svim oblastima privrednog
i društvenog života.
Hipotekarnim kreditom omogućuje se ne samo obezbeđivanje
sredstava za ulaganje i potrošnju, na osnovu nepokretnosti
koja je već u svojini građana ili preduzeća, već
se bitno utiče na ubrzanje stambene i privredne
izgradnje, posebno imajući u vidu hipoteku na
objektima u izgradnji.
Cilj hipoteke je da se obezbedi garancija naplate
potraživanja iz hipotekovane nepokretnosti u slučaju
da dužnik, o dospelosti tog potraživanja, ne izmiri
svoje obaveze prema hipotekarnom poveriocu. Ovakvom
garancijom, odnosno obezbeđenjem, postižu se i
drugi ciljevi: snižavanja cene novca, odnosno
niže kamatne stope i niže cene osiguranja kredita,
čime se postiže ubrzavanje i uvećanje domaćih
i stranih ulaganja.
Zakon o hipoteci ustanovljava režim hipoteke u
skladu sa zahtevima savremene privrede i finansija
i potreba Republike Srbije. U tom smislu, Zakon
ustanovljava garanciju naplate potraživanja, odnosno
zaštitu i obezbeđenje poverioca (najčešće banke),
na veoma brz i siguran način, u sumarnoj vansudskoj
ili skraćenoj sudskoj proceduri i uz potrebnu
zaštitu kako dužnika, tako i vlasnika hipotekovane
nepokretnosti, bez suvišnog administriranja i
mešanja državnih organa u sam postupak.
Zakon o hipoteci uređuje hipoteku (pojam, nastanak,
prava i obaveze, namirenje i prestanak hipoteke)
i ujedno ustanovljava centralnu evidenciju hipoteka.
On sadrži sedam delova, koji obuhvataju 65 članova.
I.
OSNOVNI POJMOVI O HIPOTECI
(čl.1-7)
Pojam
hipoteke. Hipoteka je založno pravo na nepokretnosti,
koje ovlašćuje poverioca da, ako dužnik ne isplati
dug o dospelosti, zahteva naplatu potraživanja
obezbeđenog hipotekom pre običnih poverilaca i
pre docnijih hipotekarnih poverilaca, bez obzira
u čijoj svojini se nepokretnost nalazi. Upisana
hipoteka prati nepokretnost i u slučaju njene
prodaje, tako da novi vlasnik stiče nepokretnost
pod ovim stvarnopravnim opterećenjem, što poveriocu
daje veliku sigurnost za naplatu potraživanja
iz vrednosti založene nepokretnosti. S druge strane,
to što vlasnik hipotekovanog dobra (dužnik ili
treće lice) ne prenosi založeno dobro u državinu
hipotekarnog poverioca, ostavlja mu mogućnost
da iskorišćava to dobro (posebno kad je dužnik
istovremeno i vlasnik) i omogućava mu brže otplaćivanje
duga.
Predmet hipoteke je uvek nepokretnost. To znači
da se hipoteka može zasnovati na *zemljištu (poljoprivredno
zemljište, šume, šumsko zemljište, neizgrađeno
i izgrađeno građevinsko zemljište), na *građevinskim
objektima trajnog karaktera, kao što su: zgrade,
stanovi kao posebni delovi zgrade, porodične stambene
zgrade, kuće za stanovanje zemljoradnika, vile,
vikendice i druge zgrade za odmor i oporavak,
lokali i poslovne prostorije, odmarališta, stanovi
i drugi objekti društvenog standarda, ekonomske
zgrade (fabričke i pomoćne zgrade i druge poslovne
prostorije, magacini, skladišta i ostali prateći
objekti, ugrađena oprema, proizvodne hale i dr.),
privredne zgrade zemljoradnika, garaže, drugi
građevinski objekti i sve druge nepokretnosti
upisane u javne knjige koje su vlasništvo dužnika
ili trećeg lica, i koje su u prometu. Zakon o
hipoteci, precizira da predmet hipoteke može biti
i deo nepokretnosti, susvojinski udeo u nepokretnoj
stvari, pravo građenja, kao i pravo preče gradnje.
Hipoteka se može konstituisati i na objektu u
izgradnji za koji je izdata pravnosnažna građevinska
dozvola. Ovo poslednje omogućava da se hipotekarni
kredit obezbedi na osnovu ne samo postojeće nego
i buduće nepokretnosti. Cilj je da se i onima
koji nemaju nepokretnost omogući obezbeđivanje
hipotekarnog kredita zalaganjem baš te nepokretnosti
radi čije se izgradnje kredit traži, a to može
biti kako stambeni, tako i kredit za izgradnju
u privredi. Hipoteka obuhvata sve sastavne delove
nepokretnosti, po pravilu i neodvojene prirodne
plodove, pripatke nepokretnosti, kao i sva naknadna
poboljšanja i povećanja vrednosti (tzv. ekstenzivnost
hipoteke).
Principi hipotekarnog prava. Predmet hipoteke
uvek mora biti određen i nije moguća generalna
hipoteka na celokupnoj nepokretnoj imovini jednog
lica. Isto tako, hipoteka "pokriva"
tačno određeni iznos potraživanja koji se upisuje
zajedno sa hipotekom.
Zajednička hipoteka postoji kada se, radi obezbeđenja
jednog potraživanja, hipotekom optereti više nepokretnosti,
bez obzira da li pripadaju istom ili različitim
vlasnicima, a naplata je, po izboru poverioca,
moguća iz vrednosti jedne ili više nepokretnosti.
Hipoteku na idealnom delu nepokretne stvari u
susvojini vlasnik idealnog dela zasniva bez saglasnosti
ostalih suvlasnika, osim ako se hipoteka zasniva
na idealnom delu objekta u izgradnji, kada je
potrebna saglasnost svih suvlasnika. Kod namirenja,
ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine.
Hipoteka na nepokretnoj stvari u zajedničkoj svojini
zasniva se samo na celoj nepokretnoj stvari i
uz saglasnost svih zajedničara. Kod namirenja,
zajedničari imaju pravo preče kupovine.
Potraživanje koje može biti obezbeđeno hipotekom
- svako potraživanje, uključujući i buduće ili
uslovno potraživanje, kao i potraživanje izraženo
u stranoj valuti. Potraživanje obuhvata glavno
potraživanje, kamatu i troškove naplate.
II.
NASTANAK HIPOTEKE
(čl. 8-15)
Hipoteka nastaje upisom u nadležni registar nepokretnosti,
na osnovu: a) ugovora o hipoteci ili sudskog poravnanja
(ugovorna hipoteka); b) založne izjave (jednostrana
hipoteka); c) zakona (zakonska hipoteka); d) sudske
odluke (sudska hipoteka). Ne može nastati hipoteka
na nepokretnostima ako se ona ne upiše u javne
knjige, čime postaje dostupna i vidljiva svim
trećim licima (princip publiciteta kod hipoteke).
Hipoteka se upisuje i odnosi na celu nepokretnost
(npr. na ceo stan, zgradu, lokal), ali može da
se zasnuje i na suvlasničkom delu nepokretnosti
(npr. na polovini ili trećini zgrade, na katastarskoj
parceli), kao i na nepokretnostima koje su u zajedničkom
vlasništvu dva ili više lica (npr. supružnika
ili naslednika do deobe).
Pravila o ugovornoj hipoteci, koja je najčešća
u praksi, shodno se primenjuju na jednostranu,
zakonsku i sudsku hipoteku, osim ako je zakonom
drukčije propisano.
UGOVORNA
HIPOTEKA (UGOVOR O HIPOTECI)
Ugovor o hipoteci je ugovor između vlasnika nepokretnosti
i poverioca kojim se vlasnik nepokretnosti obavezuje,
ako dug ne bude isplaćen o dospelosti, da poverilac
naplati svoje obezbeđeno potraživanje iz vrednosti
te nepokretnosti, na način propisan zakonom. Ugovor
o hipoteci može da bude samostalan ili deo ugovora
o zajmu, kreditu ili drugog ugovora koji uređuje
potraživanje.
Forma. Ugovor o hipoteci zaključuje se u pismenoj
formi, sa potpisima overenim u sudu ili kod drugog
zakonom ovlašćenog organa za overu potpisa na
aktima o prometu nepokretnosti.
Sadržina. Ugovor o hipoteci, da bi se na osnovu
njega mogao sprovesti postupak vansudskog namirenja
po Zakonu o hipoteci, treba da sadrži:
1) odredbe o identifikaciji ugovornih
strana - ime i prezime, prebivalište ili boravište,
odnosno poslovno ime i sedište poverioca, zalogodavca,
kao i dužnika, ako su to različita lica;
2) podatke o potraživanju - precizne
podatke o potraživanju koje se obezbeđuje, valuti
obračuna i valuti plaćanja, iznosu pojedinih rata
i vremenu njihove dospelosti i mestu i načinu
plaćanja, odnosno podatke o glavnom potraživanju,
kamatnoj stopi ili drugim elementima na osnovu
kojih se može odrediti visina kamate, mestu i
načinu plaćanja kamate, kao i iznosu drugih sporednih
davanja ako su ugovorena, rokovima dospevanja
potraživanja, odnosno načinu na koji se određuje
dospelost, ako rok nije određen;
3) podatke o nepokretnosti -
o hipotekovanoj nepokretnosti, odnosno nepokretnostima,
uključujući i dokaz o vlasništvu, odnosno o drugom
pravu iz člana 3. ovog zakona, uključujući i podatke
o plodovima i pripacima uz nepokretnost;
4) izjavu vlasnika da pristaje
na upis hipoteke (clausula intabulandi) - bezuslovnu
izjavu vlasnika (zalogodavca) da pristaje da poverilac
upiše hipoteku na njegovoj nepokretnosti;
5) izjavu vlasnika/zalogodavca
da pristaje na vansudsku naplatu - izričitu odredbu,
odnosno izjavu vlasnika kojom on neopozivo ovlašćuje
poverioca, ako dug ne bude plaćen o dospelosti,
da poverilac može da naplati potraživanje iz cene
dobijene prodajom u skladu sa vansudskim postupkom
prodaje utvrđenim Zakonom o hipoteci, bez podnošenja
tužbe sudu, kao i saglasnost vlasnika da nepokretnost
prinudnim putem bude ispražnjena i predata kupcu
u posed u roku od 15 dana od dana zaključenja
ugovora o prodaji;
6) izričitu odredbu, odnosno
izjavu vlasnika da je upozoren o posledicama neizmirenja
duga o dospelosti te da, svestan tih posledica,
pristaje na mogućnost izvršenja ugovora o hipoteci
prodajom njegove nepokretnosti u skladu sa zakonskim
odredbama o vansudskom postupku namirenja, bez
prava na vođenje parnice, kao i na mogućnost da
njegova nepokretnost, ako je ne preda dobrovoljno,
prinudnim putem bude ispražnjena i predata kupcu
u posed u roku od 15 dana od dana zaključenja
ugovora o prodaji;
7) jasno naznačenu odredbu, odnosno
izjavu vlasnika da je saglasan da poverilac ima
pravo pristupa nepokretnosti, uključujući i ulazak
u nepokretnost bez obzira ko se u njoj nalazi
(vlasnik, zakupac i dr.), radi kontrole održavanja
ili iz drugih opravdanih razloga, da će mu omogućiti
pristup hipotekovanoj nepokretnosti (ulazak u
stan i sl.), kao i da će sarađivati sa poveriocem
u postupku prodaje;
8) izričitu izjavu trećeg lica,
ako takvo lice postoji, koje ima neposrednu državinu,
a nije vlasnik hipotekovane nepokretnosti (zakupac
i dr.), da je svesno posledica do kojih ugovor
o hipoteci može dovesti, uključujući i iseljenje
iz nepokretnosti i gubljenja državine na njoj,
kao i da je saglasno sa pravima i obavezama iz
tačke 3. ovog stava.
Hipoteka koja sadrži sve elemente pod tač. 1)
- 8) smatra se po Zakonu o hipoteci "izvršnom
ispravom" i upisuje se u registre nepokretnosti
kao "izvršna vansudska hipoteka", a
vansudski postupak namirenja se sprovodi u skladu
sa odredbama Zakona o hipoteci Ukoliko ugovor
o hipoteci, odnosno založna izjava sadrži samo
tač 1) - 4), bez gorenavedenih tač. 5) - 8), ugovor
o hipoteci, odnosno založna izjava nemaju svojstvo
izvršne isprave pa se namirenje ne može sprovesti
po odredbama o vansudskom namirenju iz Zakona
o hipoteci, već po odredbama Zakona o izvršnom
postupku.
.
Ništave odredbe ugovora o hipoteci: 1) odredba
da poverilac može da proda hipotekarnu nepokretnost
ako dug ne bude isplaćen o dospelosti, osim u
slučaju iz čl. 34-36. zakona o hipoteci, 2) odredba
da nepokretnost, u slučaju neisplate duga, po
neodređenoj ili unapred određenoj ceni prelazi
u svojinu poverioca ili trećeg lica (lex commissoria),
3) odredba da poverilac ima pravo da upotrebljava
predmet hipoteke, odnosno da pribira plodove koje
daje predmet hipoteke, jer to pravo i dalje zadržava
vlasnik ili lice koje on ovlasti, 4) odredba da
vlasnik ne može da otuđi predmet hipoteke ili
da ga optereti hipotekom u korist docnijeg poverioca,
jer vlasnik i dalje slobodno može raspolagati
nekretninom, pa je i prodati (u kom slučaju novi
vlasnik stiče stvar sa hipotekom) ili je opteretiti
novom hipotekom (novi hipotekarni poverilac je
po rangu naplativosti slabiji od prethodnog).
Upis hipoteke u katastar nepokretnosti vrši se
na zahtev vlasnika nepokretnosti, dužnika ili
poverioca, na način opisan u članu 11. Zakona.
JEDNOSTRANA
HIPOTEKA (ZALOŽNA IZJAVA)
Jednostrana hipoteka, za razliku od dvostrane
hipoteke koju ugovaraju vlasnik nepokretnosti
i poverilac potraživanja, nastaje na osnovu založne
(hipotekarne) izjave - isprave sačinjene od strane
vlasnika, kojom se vlasnik jednostrano obavezuje
i saglašava, da poverilac može, ukoliko dug ne
bude isplaćen o dospelosti, naplatiti svoje obezbeđeno
potraživanje iz vrednosti njegove nepokretnosti,
na način propisan zakonom. Založna izjava po formi
i sadržini odgovara ugovoru o hipoteci, s tim
što je potpisuje jedno lice i svoj potpis overava
u sudu ili kod notara.
IZVRŠNA
ISPRAVA
Pod izvršnom ispravom, po Zakonu o hipoteci, smatra
se ugovor o hipoteci, kao i založna izjava (jednostrana
hipoteka), koji sadrže sve zakonom predviđene
odredbe, gore navedene pod tač. 1) - 8) kod izlaganja
ugovorne hipoteke.
III.
PRAVA I OBAVEZE POVODOM HIPOTEKE
(čl.16-23)
PRAVA
I OBAVEZE VLASNIKA
Ove odredbe imaju za cilj da vlasniku omoguće
nesmetano vršenje prava koje ima na predmetu hipoteke,
u granicama u kojima se ne narušava mogućnost
namirenja iz tog predmeta.
Prava. Vlasnik i posle nastanka hipoteke ima pravo:
1) da drži predmet hipoteke; 2) da upotrebljava
predmet hipoteke prema uobičajenoj nameni; 3)
da pribira plodove, prirodne ili građanske, koje
predmet hipoteke daje; 4) da otuđi predmet hipoteke
i prenese pravo na pribavioca, u kom slučaju se
ne menja ništa u dužnikovoj obavezi i u obezbeđenom
potraživanju.
Obaveze. Vlasnik, ali i zakupac i svaki drugi
neposredni držalac nepokretnosti: 1) ne sme fizički
menjati predmet hipoteke (pregrađivanje, dogradnja,
rušenje, spajanje, deoba, i dr.) bez pismene saglasnosti
poverioca, koju poverilac ne može odbiti da izda
bez opravdanog razloga; 2) dužan je da predmet
hipoteke čuva i održava kao dobar domaćin, odnosno
dobar privrednik, da ne bi svojim postupcima ili
propustima umanjio vrednost nepokretnosti; 3)
dužan je osigurati predmet hipoteke od svih uobičajenih
rizika pre zaključenja ugovora o hipoteci; 3)
dužan je da sarađuje sa poveriocem u postupku
prodaje, a naročito da omogući pristup predmetu
hipoteke (ulazak u stan i sl.), ako je hipoteka
zasnovana na osnovu izvršnog ugovora ili izvršne
založne izjave ili ako je takvo pravo izričito
utvrđeno u ugovoru o hipoteci, odnosno založnoj
izjavi.
PRAVA
I OBAVEZE POVERIOCA
Poverilac ima pravo da zahteva da mu dužnik pruži
dodatno obezbeđenje sličnog stepena sigurnosti
kao što je hipoteka, a ako takvo obezbeđenje ne
dobije da zahteva naplatu celog potraživanja iz
vrednosti nepokretnosti bez odlaganja, i to u
slučejavima: 1) ako zbog ponašanja, odnosno radnji
vlasnika, odnosno neposrednog držaoca, dođe do
smanjenja vrednosti predmeta hipoteke , ili 2)
ako zbog radnji koje vlasnik namerava da preduzme
preti opasnost od smanjenja vrednosti predmeta
hipoteke.
Poverilac, takođe, ima pravo da zahteva da sud
svojom odlukom naredi vlasniku, odnosno neposrednom
držaocu, da prestane sa određenim ponašanjem,
ako je zbog takvog ponašanja vrednost predmeta
hipoteke smanjena ili preti opasnost da bude smanjena,
kao i da sud odlukom dozvoli poveriocu preduzimanje
potrebnih mera.
Hipotekarni poverilac može, ako okolnosti ne trpe
odlaganje, da sam preduzme potrebne mere i pre
nego što dobije dozvolu od suda, ako je hipoteka
zasnovana na izvršnoj ispravi koja sadrži elemente
predviđene Zakonom o hipoteci.
Poverilac, u svakom slučaju, ima pravo da zahteva
da sud obaveže vlasnika da plati naknadu za učinjene
troškove, koji uživaju prvenstvo u naplati u odnosu
na sve upisane terete.
PRENOS
POJEDINIH PRAVA I OBAVEZA
Prenos hipoteke moguć je kroz ustupanje hipotekovanog
potraživanja, konstituisanjem nadhipoteke, preuzimanjem
duga i otuđenjem dela nepokretnosti.
Ustupanje potraživanja. Potraživanje obezbeđeno
hipotekom može da se ustupi na osnovu ugovora
između poverioca potraživanja i lica kome se potraživanje
ustupa (samo zajedno sa prenosom potraživanja
- akcesornost hipoteke). Ugovor o ustupanju potraživanja
i s njim zajedno prenosu hipoteke: 1) mora biti
zaključen u pismenoj formi, sa potpisima overenim
od strane suda, odnosno notara, 2) prenosi hipoteku
na lice kome se potraživanje ustupa i 3) proizvodi
dejstvo prema trećim licima na osnovu upisa u
registar nepokretnosti.
Ugovaranje nadhipoteke. Potraživanje obezbeđeno
hipotekom može se založiti na osnovu ugovora između
hipotekarnog poverioca i nadhipotekarnog poverioca.
Taj ugovor: 1) zaključuje se u pismenoj formi,
sa potpisima overenim od strane suda, odnosno
notara; 2) sadrži izričitu i bezuslovnu izjavu
poverioca da se nadhipotekarni poverilac može
upisati u tom svojstvu u registar nepokretnosti;
3) proizvodi pravno dejstvo prema dužniku od dana
kada mu stigne pismeno obaveštenje o zalaganju
potraživanja, od kada dužnik obavezu može ispuniti
samo prema nadhipotekarnom poveriocu ili po njegovom
pismenom nalogu; 4) proizvodi pravno dejstvo prema
trećim licima od dana upisa u registar nepokretnosti.
Preuzimanje duga. Dug prema hipotekarnom poveriocu
može da se prenese ugovorom o preuzimanju duga
obezbeđenog hipotekom između vlasnika i pribavioca
predmeta hipoteke, odnosno ugovorom između vlasnika,
pribavioca predmeta hipoteke i dužnika ako vlasnik
nije hipotekarni dužnik. Taj ugovor: 1) zaključuje
se prilikom otuđenja predmeta hipoteke, u vidu
posebnog ugovora ili u vidu posebne klauzule u
ugovoru o otuđenju predmeta hipoteke; 2) proizvodi
pravna dejstva ako poverilac da svoj pristanak
u pismenom obliku.
Otuđenje nepokretnosti. Ako vlasnik, uz saglasnost
poverioca, izvrši deobu ili spajanje predmeta
hipoteke sa drugom nepokretnošću, hipoteka se
po službenoj dužnosti upisuje na tim nepokretnostima,
i svaka hipoteka obezbeđuje celokupno potraživanje,
osim ako je drugačije ugovoreno sa poveriocem.
Ovo je posledica načela nedeljivosti hipoteke.
IV.
NAMIRENjE POTRAŽIVANJA
(čl.24-42)
OPŠTA
PRAVILA
Hipotekarni poverilac može, ako dužnik ne isplati
dug o dospelosti, da namiri svoje potraživanje
iz vrednosti hipotekovane nepokretnosti, bez obzira
u čijoj svojini ili državini se ona nalazi u tom
trenutku. Namirenje u tom slučaju sprovodi se
u skladu sa Zakonom o hipoteci, odnosno zakonom
kojim se uređuje izvršni postupak, kao i zakonom
koji uređuje prinudnu naplatu poreskih potraživanja
na nepokretnostima.
U slučaju obične hipoteke namirenje se vrši u
skladu sa opštim odredbama Zakona o hipoteci i
odredbama Zakona o izvršnom postupku, dok se na
namirenje hipoteke sačinjene u formi verodostojne
ili izvršne isprave primenjuju pravila vansudskog
namirenja iz Zakona o hipoteci (čl.29-38).
Izbor namirenja. Hipotekarni poverilac može da
izabere iz kog dela imovine dužnika će se namiriti,
što omogućava da se, ako dužnik ima i drugu imovinu,
namirenje ne izvrši iz nepokretnosti. On može
zahtevati da svoje dospelo potraživanje namiri:
1. najpre iz vrednosti hipotekovane nepokretnosti,
a zatim iz ostale imovine dužnika; 2. istovremeno
iz vrednosti hipotekovane nepokretnosti i iz dužnikove
imovine; ili 3. najpre iz dužnikove imovine, pa
tek potom iz vrednosti hipotekovane nepokretnosti.
Zastarelost potraživanja. Hipotekarni poverilac
može da se namiri iz vrednosti hipotekovane nepokretnosti
i posle zastarelosti obezbeđenog potraživanja.To
se odnosi samo na glavni dug, a ne i na kamate
i druga povremena davanja.
Namirenje naknadnim ugovorom poverioca i vlasnika.
Hipotekarni poverilac može se, nakon dospeća obezbeđenog
potraživanja, namiriti i sticanjem prava na predmetu
nepokretnosti, na osnovu naknadnog ugovora sa
vlasnikom hipotekovane nepokretnosti. Naknadnim
ugovorom, koji se zaključuje po dospelosti u pismenoj
formi, sa potpisima overenim u sudu ili kod notara,
može se ugovoriti: 1) delimični ili potpuni prenos
prava svojine, odnosno drugog stvarnog prava na
predmetu hipoteke, na poverioca, umesto ispunjenja
duga; 2) svaki drugi posao kojim se postiže brisanje
hipoteke sa nepokretnosti.
Lična subrogacija. Ukoliko hipotekarni dug isplati
lice koje nije stvarni dužnik, ono putem lične
subrogacije stupa na mesto hipotekarnog poverioca
prema stvarnom dužniku i trećim licima, te se
shodno tome može namiriti iz vrednosti hipotekovane
nepokretnosti.
VANSUDSKI
POSTUPAK NAMIRENjA
Prva opomena - upozorenje o docnji. Odredbama
o vanusudskom namirenju garantuje se brzo namirenje
potraživanja i zaštita prava kako poverioca tako
i dužnika. Ako dužnik ne plati dug po dospelosti,
hipotekarni poverilac iz verodostojne isprave
ili izvršne isprave, poslaće opomenu sa detaljno
utvrđenim sadržajem, u pismenoj formi, istovremeno
dužniku i vlasniku predmeta hipoteke (ako su različita
lica), čime se pokreće postupak vansudskog namirenja
po ovom zakonu. Ta prva opomena treba da sadrži:
1) podatke o ugovoru o hipoteci i o hipotekovanoj
nepokretnosti; 2) opis povrede ugovora o hipoteci;
3) radnje koje dužnik mora da preduzme da bi isplatio
dug i izbegao prodaju nepokretnosti; 4) rok u
kome dužnik mora da isplati dug da bi izbegao
prodaju nepokretnosti; 5) opomenu da ukoliko dužnik
ne preduzme te radnje i time isplati dug, poverilac
će potraživati celokupan iznos potraživanja i
prodajom hipotekovane nepokretnosti izgubiti državinu
na nepokretnosti; 6) ime i neophodne podatke o
predstavniku poverioca kome se dužnik može obratiti
za dobijanje više informacija; 7) druge informacije
za koje poverilac smatra da su od značaja.
Druga opomena - upozorenje o prodaji. Ako u roku
od 30 dana dužnik ipak ne plati dug, poverilac
dužniku i vlasniku šalje opomenu o prodaji nepokretnosti,
sa istim sadržajem, kao kod prve opomene, uz dodatno:
1) obaveštenje da je celokupan dug dospeo na naplatu;
2) navođenje iznosa duga koji je dospeo na naplatu
i 3) obaveštenje o izboru načina prodaje nepokretnosti;
Zabeležba hipotekarne prodaje. Time poverilac
započinje postupak prodaje nepokretnosti, koju
mora zabeležiti u registru nepokretnosti, podnoseći
uz zahtev: a) kopiju ugovora o hipoteci, b) izjavu
da dužnik do tog dana nije ispunio dug, c) kopiju
opomene o prodaji nepokretnosti, d) dokaze da
su obe opomene poslane dužniku i vlasniku nepokretnosti.
Registar nepokretnosti će u roku od 7 dana od
dana prijema zahteva izvršiti zabeležbu hipotekarne
prodaje u korist poverioca i dostaviti poveriocu,
dužniku i vlasniku nepokretnosti rešenje o zabeležbi.
Zabeležba hipotekarne prodaje i rešenje hipotekarne
prodaje sadrži: 1) izričito ovlašćenje da hipotekarni
poverilac, kada rešenje postane pravosnažno, ali
ne pre isteka roka od 30 dana od dana izdavanja
rešenja, može kao hipotekarni poverilac u svoje
ime prodati nepokretnost, u skladu sa odredbama
ovog zakona; 2)zabranu prodaje hipotekovane nepokretnosti
od strane vlasnika.
Pravo žalbe. Vlasnik, dužnik i poverilac imaju
pravo žalbe nadležnom organu na rešenje o zabeležbi
hipotekarne prodaje u roku od 15 dana od dana
prijema rešenja. Nadležni organ mora u roku od
15 dana od dana podnošenja žalbe doneti drugostepeno
rešenje koje je konačno i izvršno i protiv njega
nije dozvoljena tužba ili pravni lek. Žalba će
biti uvažena ako dužnik ili vlasnik dostavi registru
nepokretnosti nesporne pismene dokaze: (1) da
potraživanje ne postoji; (2) da hipoteka ne postoji
(3) da potraživanje nije dospelo za naplatu (4)
da je dug isplaćen.
Sastanak sa poveriocem. Dužnik, odnosno vlasnik
nepokretnosti može, u roku od 10 dana od dana
dobijanja opomene o prodaji nepokretnosti, zatražiti
sastanak sa poveriocem odnosno njegovim predstavnikom,
koji je u obavezi da ga primi u svojim prostorijama
u toku radnog vremena.
Slanje pismena. Svako pismeno poverioca smatra
se primljenim danom slanja preporučenom poštom
na adresu dužnika, vlasnika ili hipotekovane nepokretnosti,
čime se bitno ubrzava postupak namirenja vansudskom
prodajom i dužnik onemogućava da izbegavanjem
prijema pismena odloži namirenje.
Pravo prodaje. Ukoliko dužnik ne isplati dug do
dana pravosnažnosti rešenja o zabeležbi hipotekarne
prodaje, a od dana izdavanja tog rešenja prođe
rok od 30 dana, poverilac stiče pravo da pristupi
prodaji hipotekovane nepokretnosti putem aukcijske
prodaje ili neposredne pogodbe (izbor jednog načina
prodaje ne isključuje mogućnost primene drugog
načina prodaje, ako nepokretnost ostane neprodata).
Pre prodaje, on treba da utvrdi orijentacionu
tržišnu vrednost nepokretnosti angažovanjem ovlašćenog
sudskog veštaka. Na vrednost hipoteke utiču: vrsta
i starost objekta, namena nepokretnosti i lokacija,
vrsta građevinskog materijala od koga je objekat
sagrađen, opremljenost objekta instalacijama,
udaljenost od javnih puteva, vodovoda, električne
mreže, telefona i dr.
Aukcijsku prodaju nepokretnosti poverilac može
sam organizovati ili je može poveriti licu koje
se time profesionalno bavi. Oglas o održavanju
aukcijske prodaje mora biti na vidan način objavljen
u dnevnom listu za region u kome se nalazi hipotekovana
nepokretnost i to najmanje 45 dana pre zakazane
prodaje, i treba da sadrži: 1) opis nepokretnosti;
2) ime i prezime, odnosno naziv poverioca; 3)
podatke kako kontaktirati poverioca; 4) početnu
cenu na aukciji; 5) vreme i mesto aukcije; 6)
druge informacije za koje poverilac smatra da
su od značaja.
Poverilac će istovremeno poslati dužniku, vlasniku
nepokretnosti, odnosno trećim licima koja imaju
prava na hipotekovanoj nepokretnosti obaveštenje
o oglasu koje sadrži:1) sve elemente oglasa; 2)
izjavu u kom roku se može isplatiti celokupan
dug da bi se izbegla prodaja.
Početna cena na prvoj aukciji ne može biti niža
od 75% procenjene vrednosti. Ako prva aukcija
ne uspe, početna cena na drugoj aukciji ne može
biti niža od 60% od procenjene vrednosti. Izuzetno,
poverilac i vlasnik, odnosno dužnik mogu, prilikom
organizovanja aukcijske prodaje, u pismenom obliku
ugovoriti da se nepokretnost može prodati i po
nižoj ceni od 75% procenjene vrednosti, odnosno
od 60% procenjene vrednosti.
Na aukciji može učestvovati i poverilac dajući
sopstvenu ponudu.
Prodaja neposrednom pogodbom. Na osnovu pravnosnažnog
rešenja o zabeležbi hipotekarne prodaje, a po
isteku roka od 30 dana od dana izdavanja rešenja,
poverilac može u svoje ime prodati nepokretnost
neposrednom pogodbom, po ceni koja je približna
uobičajenoj tržišnoj ceni u vreme prodaje.
Ukoliko se prodaja vrši preko advokata ili preko
agencija za promet nepokretnosti, uobičajeni honorar,
odnosno provizija mogu biti uključeni u prodajnu
cenu.
Najkasnije u roku od 15 dana pre zaključenja ugovora
o prodaji nepokretnosti, poverilac će o prodaji
obavestiti dužnika, vlasnika nepokretnosti i lica
koja imaju druga prava na nepokretnosti, obaveštenjem
koje sadrži: 1) iznos celokupnog potraživanja;
2) procenjenu vrednost nepokretnosti; 3) bitne
elemente ugovora o prodaji nepokretnosti; 4) datum
za kada se predviđa zaljučenje ugovora o kupoprodaji;
5) način na koji će se sredstva dobijena od prodaje
raspodeliti; 6) datum kada nepokretnost mora biti
iseljena i ispražnjena; 7) izjavu u kom roku može
da se ispuni celokupna obaveza, da bi se izbegla
prodaja nepokretnosti.
Asistencija policije u slučaju ometanja vansudskog
namirenja. U toku vansudskog postupka namirenja,
nadležni organ unutrašnjih poslova dužan je da
bez odlaganja hipotekarnom poveriocu, odnosno
njegovom zastupniku, pruži svu pomoć neophodnu
za sprovođenje postupka namirenja, u slučaju da
vlasnik, odnosno drugi držalac nepokretnosti u
postupku njene prodaje ne dozvoljava pristup nepokretnosti,
odnosno odbija da se dobrovoljno iseli iz nepokretnosti,
u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora
o prodaji.
Namirenje iz prodajne cene. U slučaju da cena
ostvarena na aukcijskoj prodaji ili neposrednom
pogodbom ne namiruje celokupno potraživanje poverioca,
dužnik ostaje dužan poveriocu preostali dug u
iznosu razlike između celokupnog potraživanja
i ostvarene cene. Ako se hipotekarni poverilac
namiri sticanjem prava svojine na hipotekovanoj
nepokretnosti, smatra se da je potraživanje namireno
u trenutku sticanja prava svojine. Ako cena hipotekovane
nepokretnosti, dobijena na aukcijskoj prodaji
ili neposrednom nagodbom, prevazilazi visinu potraživanja,
hipotekarni poverilac dužan je da hipotekarnom
dužniku isplati tu razliku.
NAMIRENJE
KAD JE PREDMET HIPOTEKE OBJEKAT U IZGRADNJI
Ako je predmet hipoteke objekat u izgradnji, njegova
prodaja radi namirenja vrši se ustupanjem prava
gradnje utvrđenog pravnosnažnim odobrenjem za
gradnju, uz naknadu, i prodajom stvari koje su
ugrađene u objekat u izgradnji. Organ koji je
izdao odobrenje za gradnju, na zahtev kupca objekta
u izgradnji, izdaće bez odlaganja kupcu istovetno
odobrenje za gradnju na njegovo ime i poništiti
staro odobrenje za gradnju. Kupac, u tom slučaju,
po samom zakonu stupa u sva prava i obaveze prodavca
po osnovu odobrenja i pre izdavanja odobrenja
kupcu.
REDOSLED NAMIRENJA
Rang poverilaca kod namirenja. Kad je jedan predmet
hipoteke založen nekolicini hipotekarnih poverilaca,
redosled po kome se isplaćuju njihova potraživanja
iz cene dobijene prodajom predmeta hipoteke određuje
se prema danu, času i minutu nastanka hipoteke,
računajući od momenta prve upisane hipoteke. Važi
princip "prvi u vremenu, jači u pravu ("prior
tempore potior iure").
Redosled namirenja potraživanja. Nkon vansudske
prodaje, poverilac će, u roku od sedam dana od
dana naplate prodajne cene nepokretnosti, sledećim
redom namiriti: 1) troškove prodaje, uključujući
troškove i honorare trećih lica; 2) potraživanje
hipotekarnog poverioca; 3) potraživanje hipotekarnog
poverioca nižeg reda ili drugog poverioca sa jednakim
redom obezbeđenja; 4) preostali iznos pripada
dužniku. Poverilac je dužan da u roku od sedam
dana nakon raspodele sredstava, dužniku i svim
trećim licima koja imaju prava na nepokretnosti,
dostaviti konačni obračun raspodele sredstava.
Stečaj. Ako je predmet hipoteke u stečajnom postupku,
poverilac ima pravo da razlučnom tužbom traži
zasebno namirenje iz vrednosti nepokretnosti.
V. PRESTANAK
HIPOTEKE
(čl.43-56)
Ispis
hipoteke iz registra. Hipoteka prestaje ispisom
iz registra nepokretnosti u koji je bila upisana,
na zahtev dužnika, vlasnika ili poverioca, kad
obezbeđeno potraživanje prestane na način dozvoljen
zakonom
Ispis hipoteke na zahtev vlasnika, vrši se samo
ako je dug isplaćen u potpunosti. Zahtev mora
da sadrži: 1) pismenu izjavu hipotekarnog poverioca
da pristaje na ispis hipoteke; ili 2) pravnosnažnu
sudsku odluku kojom se utvrđuje da je potraživanje
hipotekarnog poverioca prestalo.
Poverilac je dužan da dozvoli brisanje hipoteke
ukoliko mu je potraživanje u celosti isplaćeno.
Poverilac je dužan da izda dužniku i vlasniku
hipotekovane nepokretnosti potvrdu o izmirenom
dugu, bez odlaganja, nakon izmirenja duga, i da
mu da saglasnost za brisanje hipoteke.
Prestanak usled propasti nepokretnosti. Hipoteka
prestaje i kad predmet propadne u celosti (vlasnik
može da zahteva ispis hipoteke), ali se ponovo
uspostavlja ako vlasnik obnovi predmet, a ponovni
upis vrši se po samom zakonu. Hipoteka se svodi
na preostali deo ako predmet delimično propadne,
a ispravka upisa vrši se po samom zakonu. U slučaju
propasti ili delimične propasti predmeta hipoteke,
hipotekarni poverilac, po samom zakonu, stiče
založno pravo na potraživanju naknade iz osiguranja,
odnosno na isplaćenoj naknadi.
Prestanak usled opšteg interesa. Hipoteka prestaje
i kad, u cilju zadovoljenja opšteg interesa (eksproprijacija
i sl.), a u skladu sa zakonom i na osnovu odluke
nadležnog organa, pravo vlasnika na predmetu hipoteke
pređe na treće lice. U tom slučaju ispis se vrši
na zahtev novog vlasnika nepokretnosti, a hipotekarni
poverilac stiče založno pravo na potraživanju
naknade, odnosno na isplaćenoj naknadi, odnosno
upisuje hipoteku na nepokretnosti koja je predata
u svojinu vlasniku umesto oduzete nepokretnosti
u opštem interesu.
Prestanak u slučaju sudske prodaje. Hipoteka prestaje
i kad je izvršena sudska javna prodaja predmeta.
U tom slučaju, ispis se vrši na osnovu pravnosnažne
sudske odluke o namirenju hipotekarnih poverilaca.
Prestanak u slučaju vansudske prodaje. Hipoteka
prestaje i kad je, na osnovu verodostojne isprave
ili izvršne isprave, predmet hipoteke prodat vansudskim
putem a poverilac namiren. Pri tome, prava docnijih
hipotekarnih poverilaca ostaju rezervisana, a
ispis se vrši na zahtev kupca hipotekarnog dobra.
Prestanak u slučaju konfuzije i konsolidacije.
Hipoteka prestaje u slučaju ako se u istom licu
stekne svojstvo hipotekarnog poverioca i hipotekarnog
dužnika (konfuzija), kao o i onda kada hipotekarni
poverilac stekne pravo svojine na hipotekovanoj
nepokretnosti (konsolidacija).
Prestanak odricanjem. Hipoteka prestaje i na osnovu
jednostrane pismene izjave volje poverioca, sa
potpisom overenim u sudu ili kod drugog organa
ovlašćenog zakonom.
Prestanak usled amortizacije potraživanja. Hipoteka
prestaje i na osnovu pravosnažne sudske odluke
kojom se utvrđuje amortizacija potraživanja, pod
uslovima: 1) da je proteklo dvadeset godina od
dospelosti obezbeđenog potraživanja (stare hipoteke),
2) da upisani hipotekarni poverilac, njegovi naslednici,
niti prijemnici (cesionari) potraživanja, ne postoje
ili se ne mogu pronaći, 3) da za sve to vreme
upisani hipotekarni poverilac, ili drugo ovlašćeno
lice, nisu zahtevali, niti primili bilo kakvu
isplatu u vezi s tim potraživanjem.
U svim gorenavedenim slučajevima hipoteka prestaje
ispisom koji može zahtevati ovlašćeno lice.
ZASNIVANjE NOVE HIPOTEKE
U slučaju kad je potraživanje obezbeđeno hipotekom
prestalo, a ispis hipoteke nije izvršen, vlasnik
hipotekovane nepokretnosti može u roku od 3 godine
od dana kada je potraživanje prestalo da prenese
hipoteku na novog poverioca do iznosa potraživanja
obezbeđenog neispisanom hipotekom (tzv. svojinska
hipoteka).
Odricanje vlasnika od ovog prava ne proizvodi
pravno dejstvo, osim ako se vlasnik ugovorom obaveže
prema trećem licu, a naročito prema hipotekarnom
poveriocu sa docnijim redom prvenstva, da će u
njegovu korist zahtevati ispis određene hipoteke
i uz uslov da se u registar nepokretnosti upiše
zabeležba takve obaveze kod te hipoteke. U takvom
slučaju hipotekarni poverioci sa docnijim redom
prvenstva hipoteka ne mogu da se protive upisu
novog hipotekarnog poverioca na upražnjeno mesto
neispisane hipoteke i zadržavaju mesto na kome
se njihove hipoteke nalaze.
Vlasnik predmeta hipoteke, uz zahtev za ispis,
može da zahteva zabeležbu prvenstvenog reda za
upis nove hipoteke: 1) do iznosa potraživanja
obezbeđenog starom (ranijom) hipotekom, 2) na
mestu koje je imala stara (ranija) hipoteka i
to 3) u roku od tri godine od dana kada je zabeležba
bila dozvoljena. U slučaju prenosa prava na predmetu
hipoteke, zabeležba zadržavanja prava prvenstvenog
reda proizvodi pravno dejstvo u korist novog nosioca
prava.
Na zahtev vlasnika može se izvršiti predbeležba
nove hipoteke na mestu već upisane hipoteke, sa
istim prvenstvenim redom i do iznosa potraživanja
obezbeđenog već upisanom hipotekom. U tom slučaju
upis proizvodi pravno dejstvo ako se stara hipoteka
ispiše u roku od godinu dana od dana kada je data
dozvola za upis nove hipoteke. Ispis stare hipoteke
vrši se na zahtev vlasnika ili poverioca u čiju
korist je upisana nova hipoteka, a ako to ne bude
učinjeno u roku od godinu dana, ispis nove hipoteke
vrši se po samom zakonu.
Ako je na staroj hipoteci zasnovana nadhipoteka,
nova hipoteka proizvodi pravno dejstvo ako: se
izbriše i nadhipoteka; ili ako nadhipotekarni
poverilac i poverilac u čiju korist se upisuje
nova hipoteka daju pristanak da se nadhipoteka
prenese na novu hipoteku.
Ako je stara hipoteka zasnovana na više nepokretnosti
(simultana hipoteka), nova hipoteka proizvodi
pravno dejstvo ako se stara hipoteka ispiše iz
svih registara nepokretnosti u kojima je upisana.
Gorenavedena pravila shodno se primenjuju kad
nova hipoteka treba da stupi na mesto dveju ili
više hipoteka koje u prvenstvenom redu dolaze
jedna iza druge.
VI.
CENTRALNA EVIDENCIJA HIPOTEKA
(čl. 57-62)
Centralna
evidencija hipoteka, u čiju elektronsku bazu podataka
se unose hipoteke upisane u nadležni javni registar
nepokretnosti, osnovana je radi omogućavanja brze
i centralizovane informacije o hipotekama bez
obzira na deo teritorije Republike, što bitno
unapređuje pravnu sigurnost.
Centralnu evidenciju hipoteka vodi Republički
geodetski zavod - katastar nepokretnosti koji
ima obavezu da se stara o zakonitom, sistematičnom
i ažurnom vođenju Centralne evidencije hipoteka,
da propiše obrazac obaveštenja koje je nadležni
registar dužan bez odlaganja dostaviti katastru
nepokretnosti i preduzima druge mere. Katastar
nepokretnosti, po službenoj dužnosti, obavlja:
unos hipoteka upisanih u nadležni registar nepokretnosti,
unos drugih podataka o hipotekama upisanim u nadležni
registar nepokretnosti, unos svake promene ili
brisanje podataka.
Za unos podataka u Centralnu evidenciju hipoteka
plaća se naknada prilikom podnošenja zahteva,
u visini koju utvrdi katastar nepokretnosti, uz
saglasnost Vlade.
Centralna evidencija hipoteka dostupna je svim
licima, bez ograničenja, radi pretraživanja ili
prikupljanja informacija, u svakom trenutku u
okviru radnog vremena katastra nepokretnosti ili,
putem Interneta, i van radnog vremena, bez naknade.
VII.
PRELAZNI PRAVNI REŽIM
(čl. 63-65)
Zakon
o hipoteci stupio je na snagu 4. januara 2006.
godine, a primenjuje se od 25. februara 2006.
godine.
Danom početka primene Zakona o hipoteci prestaju
da važe odredbe o zalozi, tj čl. 63. do 69. Zakona
o osnovama svojinskopravnih odnosa. Ovim zakonom
ne dira se u odredbe o ugovornim i zakonskim založnim
pravima na vazduhoplovu i brodu (čl. 148-171.
Zakona o obligacionim odnosima i osnovama svojinskopravnih
odnosa u vazdušnom saobraćaju i čl. 237-274. Zakona
o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi).
Zakon o hipoteci nema povratno dejstvo. Zakon
se ne primenjuje na hipoteke nastale pre dana
njegovog stupanja na snagu, osim ako se stranke
izričito ne sporazumeju o tome, a nadležni registri,
u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu,
moraju katastru nepokretnosti dostaviti sve podatke
o već upisanim hipotekama. Katastar mora sve te
podatke uneti u Centralnu evidenciju hipoteka
u roku od četiri meseca od dana dostavljanja.