PRVOM OPSTINSKOM JAVNOM TUZILASTVU
B E O G R A D
KRIVIČNA PRIJAVA
Protiv
JAKOVCIC MIRKA direktora preduzeca ŤJUGOPROM Beogradť,
Katiceva 8
zato
sto je krajem maja ili pocetkom juna 2000.godine
on licno, ili lice koje je on kao direktor ovlastio
ili koje je delovalo sa njegovom saglasnoscu, skinuo
sluzbeni pecat Privrednog suda u Beogradu postavljen
na sluzbene prostorije preduzeca ŤEvrokompť, na
V spratu u ulici Katicevoj 8 u Beogradu, radi osiguranja
istih, i neovlasceno usao i razmestio svoje zaposlene
u te prostorije
cime
je ucinio krivicno delo skidanja ili povrede sluzbenog
pecata ili znaka iz clana 222. Krivicnog zakona
Republike Srbije
OBRAZLOŽENJE
U
zapisniku o privremenoj meri koji je 21. maja 1998.g.
sastavio sudski izvrsitelj Privrednog suda u Beogradu,
naznaceno je sledece:
ŤSud
izlazi na lice mesta u Katicevoj 8/V i pristupa
provodjenju privremene mere XLII-P. 1989/98 od 20.juna
1998.godine na sledeci nacin: Vrsi se pecacenje
prostorija tuzioca u ulici Katiceva 8/V u drugom
hodniku, prva, druga i treca kancelarija, shodno
pomenutoj privremenoj meri XLII-P-1989/98 koja se
urucuje tuzenom preko Vukovic Darinke, direktora
sektora za pravne poslove. Uzimaju se kljucevi od
zapecacenih kancelarija, iz svake kancelarije po
jedan, i stavljaju u depozit suda.
Ovim
zapisnikom se ovlascuje Panic Marija, direktor pravnih
poslova tuzioca, da povremeno obilazi i pregleda
sudski pecat, pa ukoliko isti bude povredjen ili
skinut ili ukoliko primeti bilo kakve havarije u
zapecacenim kancelarijama otvori iste i spreci stetu
i o tome odmah obavesti sud. Zapisnik se potpisuje
bez primedbi, i ovim se smatra da je privremena
mera provedena u celosti.ť
Na
dan 1.juna 2000.godine Panic Marija je izvrsila
obilazak na gornji nacin zapecacenih sluzbenih prostorija
svoje firme-tuzioca ŤEvrokompť i tom prilikom je
utvrdila da je sudski pecat sa vrata gorenavedene
tri kancelarije skinut, da su u te prostorije protivpravno
usli zaposleni ŤJUGOPROM-ať a sve po nalogu svoga
direktora, ovde okrivljenog Jakovcic Mirka.
Predlažem
s
obzirom da se radi o krivicnom delu koje se goni
po sluzbenoj duznosti, da to tuzilastvo kao mesno
nadlezno, protiv okrivljenog Jakovcic Mirka podigne
optuzni akt zbog krivicnog dela skidanja ili povrede
sluzbenog pecata ili znaka iz clana 222. KZ Srbije,
da se u sudskom postupku saslusaju sudski izvrsitelj
Privrednog suda u Beogradu Miroslavljevic Mladen,
Panic Marija iz ŤEvrokomp-ať, Katiceva 8 i Vukovic
Darinka na istoj adresi, kao i da se izvedu, po
potrebi, drugi dokazi
te
da okrivljeni Jakovcic Mirko zbog grubog narusavanja
pravnog poretka, protipravne uzurpacije i nepostovanja
suda bude oglasen krivim i osudjen u skladu sa krivicnim
zakonom.
Podnosilac prijave,
Petar Petrić
Prilog:
Zapisnik o privremenoj meri od 21.maja 1998.
Optužnica zloupotreba
službenog položaja
Republika
Srbija
OPŠTINSKO
JAVNO TUŽILAŠTVO u Nišu
Kt.br.221/03
07.07.2003.
godine
Niš
OPŠTINSKI
SUD U NIŠU
N i š
Na
osnovu čl.46. st.2. tač.3. i čl.257.
st.2. ZKP-a podižem
O P T U Ž N I C U
Protiv
Jelić Ivana, iz Niša, ulica Svilarska broj 162,
rodjenog 17.02.1951. godine u Rastovici, opština Doljevac, od oca Janka i majke Vidosave rodjene
Djurović, državljanina SCG-a po zanimanju diplomirani
ekonomista, oženjenog, otac dvoje dece, sa završenim
Ekonomskim Fakultetom, vojsku služio 1978. godine
u Nišu, vodi se u VE
Niš, sa mesečnim primanjima od oko 15.000
dinara, vlasnik stana od 50 m , neosudjivanog shodno
izveštaju Sekretarijata Unutrašnjih poslova Doljevac
broj 235-1195/03 od 7.5.2003. godine,
S T O
J E:
U periodu od 19.01.2000. godine do decembra meseca
2002. godine u Nišu, u ulici Zivka Davidovića
broj 64, u prostorijama preduzeća TP "Nišava",
kao odgovorno lice - direktor preduzeća TP
"Nišava" iskorišćavanjem svog službenog
položaja i ovlašćenja pribavio za preduzeće
"CAPITOL", iz Niša, ulica Nušićeva
broj 25 imovinsku korist u iznosu od 157.040,30
dinara na taj način što je sa direktorom i
vlasnikom preduzeća "CAPITOL", u
Nišu Tepavica Dušankom zaključio ugovor o poslovno
tehničkoj saradnji dana 19.01.2000. godne kojim
daje u podzakup lokal u Nišu, ulica Djuke Dinića
broj 2, vlasništvo JP "Poslovni Prostor",
a koje se na osnovu ugovora o zakupu broj 136/92
od 28.101992. godine, zaključenog izmedju preduzeća
TP "Nišava" i JP Poslovni prostor nije
mogao izdati u podzakup te po osnovu ugovora o poslovno
tehničkoj saradnji nije izdao nalog svojoj
finansijskoj službi da fakturiše navedeni ugovor
a po osnovu kog ugovora je preduzeće Capitol
koristilo navedeni prostor bez naknade, i tako pribavilo
imovinsku korist u naznačenom iznosu za koji
iznos je preduzeće TP
"Nišava" oštećeno jer je snosilo
troškove podzakupa,
-
čime je izvršio krivično delo zloupotrebe službenog položaja
iz čl.242. st.4. u vezist.1. KZRS.
P R E D L A Z E M
Da se pred tim sudom zakaše i održi glavni javni pretres
na koji pozvati:
- Javnog tužioca,
- Okrivljenog Jelić Ivana sa označene adrese,
- Svedoke direktora preduzeća "Capitol", Tepavica Dušanku,
sa sedištem u Nišu, ulica Nušićeva broj 25,
Svetlanu Milosavljević šefa knjigovodstva
u TP " "Nišava", ulica Živka Davidovića
broj 64, ovlašćenog predstavnika oštećenog
JP "Poslovni prostor, Niš 2, Ul. Ćirila
i Metodija broj 2-a.
Da sud tokom dokaznog postupka sprovede izvodjenje
dokaza čitanjem izveštaja iz KE za okrivljenog
Jelić Ivana, te rešenja o registraciji kod
Trgovinskog suda u Nišu, broj 12149/02, odluke upravnog
odbora TP "Nišava",
broj 1180/1A, od 24.07.1998. godine, odluke upravnog
odbora o razrešenju broj 1157/1 od 28.11.2002. godine,
ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 136/92
od 28.10.1992.
godine, ugovora o poslovnoj
tehničkoj saradnji od 19.1.2000. godine, specifikacije
sa fakturama JP Poslovni prostor , JP Vodovod i
Kanalizacija za period 2000,2001,2002., analitičke
kartice nosioca mesta troškova za period od 2000,2001,2002,
kao i fakture TP
"Nišava" broj 493 od 19.12.2002.
godine.
O b r a z l o ž e nj e
Činjenice
i okolnosti bliže opisane u dispozitiv ove optužnice
proizilaze iz predloženih dokaza i podataka utvrdjenih
tokom sprovedenog istražnog postupka.
Saslušan od
strane istražnog sudije na zapisniku od 20.5.2003.
godine okrivljeni Jelić Ivan priznaje izvršenje
krivičnog dela koje mu se stavlja na teret,
te navodi da je kao direktor i vlasnik TP"
"Nišava"", zaključio ugovor
o poslvono tehničkoj saradnji sa preduzećem
"CAPITOL", i dozvolio da oni u poslovnom
prostoru koji je njegovo preduzeće koristilo
u ulici Djuke Dinića broj 2, koristi za plasman
svoje robe. Navodi da je ugovor o poslovnoj tehničkoj
saradnji koji je zaključio sa firmom "Capitol",
nije bio realizovan u tom smislu što roba koju je
nudilo preduzeće "CAPITOL" nije našla
plasman tako da je taj prostor korišćen samo
2-3 meseca a nakon toga zatvoren, s tim da su proizvodi
ostali te da preduzeće Capitol nije radilo
sve do decembra 2002. godine do kada je i važio
ugovor o poslovno tehničkoj saradnji. Takodje
navodi da preduzeće Capitol nije plaćalo
ništa na ime podzakupa a troškove zakupa plaćalo
je TP "Nišava"
čiji je u to vreme on bio direktor, te da nije
imao saglasnosti JP Poslovni prostor , da bilo kome
ustupa navedeni poslovni prostor.
Saslušana od
strane istražnog sudije na zapisniku od 6.2.2003.
godine svedok Milosavljević Svetlana inače
knjigovodja u preduzeću TP "Nišava" navodi da služba kojom ona
rukovodi i evidentira sve ugovore koje zaključuje
njena firma sa drugim pravnim licima, nikada nije
evidentirala ugovor o poslovnom tehničkoj saradnji
sa preduzećem "Capitol" i isti nije
zaveden u kjigovodstvo preduzeća TP
"Nišava".
Saslušana od
strane istražnog sudije na zapisniku od 24.6.2003.
godine Tepavica Dušanka navodi da je sa vlasnikom
i direktorom preduzeća "Nišava" Jelić Ivanom zaključila
ugovor o podzakupu poslovnog prostora u Nišu, u
ulici Djuke Dinića broj 2, te je postignut
dogovor da preduzeće "Capitol", plaća
troškove po uplatnicama Info-stana na ime preduzeća
TP " "Nišava" ", a da preduzeća
"CAPITOL", uloži sopstvena sredstva u
adaptaciji tog prostora. U martu mesecu 2003. godine
u ovaj poslovni prostor došli su predstavnici TP "Nišava" i predstavnik Poslovnog prostora
, te je preduzeće Capitol iz istog prostora
iseljeno.
Saslušana od
strane istražnog sudije na zapisniku od 27.6.2003.
godine predstavnik JP "Poslovni Prostor ",
Ličić Vera navodi da je navedeno preduzeće
imalo zaključen ugovor o zakupu poslovnog prostora
sa TP "Nišava"
iz Niša, ul. Djuke Dinića broj 2, da je bez
njihove saglasnosti zakupac trećem licu dao
u podzakup navedeni prostor te je u februaru mesecu
2003. godine izvršena primopredaja poslovnog prostora.
Imajući
u vidu navedeno smatram da su se u radnjama okrivljenog
Jelić Ivana stekla sva bitna obeležja krivičnog
dela zloupotrebe službenog položaja iz čl.242.
st.4. u vezi st.l. KZ RS, za koje je okrivljeni
u potpunosti krivično odgovoran jer je kao
uračunljiva osoba postupao sa umišljajem kao
oblikom vinosti u odnosu na isto zbog čega
je ova optužnica opravdana i na zakonu zasnovana.
Zamenik javnog
tužioca
Osuđujuća presuda novčana kazna po optužnom
predlogu
K.br.1423/03
U IME
NARODA
Opštinski sud u Vranju,
u veću sastavljenom od sudije Vesne Stanković
kao predsednika veća i sudija porotnika Nazmije
Krasnići i Dalibora Dašića kao članova
veća, sa zapisničarem Marinom Simić,
u krivičnom predmetu protiv okr. Krstić
Rajka, zbog krivičnog dela ugrožavanja javnog
saobraćaja iz čl.195. st.3. u vezi st.2.
KZ RS, po optužnom predlogu
OJT-a u Vranju Kt.br.459/03 ođ 6.11.2003. godine,
na glavnom pretresu održanom dana 29.12.2003. godine
u prisustvu okr. Krstić Rajka, mal. ostećene
Lukić Sandre, zakonskog zastupnika mal. oštećene
Lukić Sandre, Darka Lukića, a u odsustvu
zastupnika javne tužbe, doneo je i javno objavio
sledeću:
P R E S U D U
Okr. Krstić Rajko iz Vranja, ul Pionirska br.31,
rodjenog 18.7.1973. godine u Šidu, od oca Milana,
majke Danice, devojačko Bogdanović, državljanin
SCG, Srbin, mašinski tehničar, zaposlen u JP
"Prevoz" u Vranju, neoženjen, bez dece,
pismen, završio srednju mašinsku školu, služio vojsku
1991/92, u Kanjiži, vodi se u VE SO Vranje, vlasnik
je kuće u Vranju od 150 kvadrata, sa mesečnim
primanjima u iznosu od 15.000 dinara, neosudjivan,
prekršajno kažnjavan dva puta iz oblasti bezbednosti
javnog saobraćaja,
KRIV JE
Što se:
Dana 26.6.2003. godine oko 12 časova u Vranju
u ul. Blaže Jovanovića kod kućnog broja
26, na autobuskom stajalištu "Belića"
ugrozio javni saobraćaj pa je doveo u opasnost
građane, upravljajući autobusom marke
"Ikarbus", vlasništvo JP "Prevoz",
nepridržavajući se saobraćajnih propisa,
pokrenuo vozilo sa stajališta, prethodno se ne uverivši
da li su sva vrata zatvorena, iako je bio svestan
da usled ovakvog njegovog činjenja može nastupiti
zabranjena posledica, ali je olako držao da ona
neće nastupiti ili da će je moći
sprečiti, pa je tako kada je ostećena
Lukić Sandra otpočela izlazak sa zadnjih
vrata iz autobusa i levom nogom već zakoračila
na kolovoz, okrivljeni Krstić zatvorio sva
vrata autobusa, usled čega je desna noga oštećene
ostala zaglavljena na zadnjim vratima i u nastavku
vožnje vukao oštećenu po kolovozu, usled čega
je ona zadobila lake telesne povrede u vidu oguljotine,
u predelu leve lopatice, oguljotinu u bliže neodredjenom
sedalnom predelu i oguljotinu u bliže neodredjenom
predelu stopala leve noge.
-
čime je izvršio krivicno delo ugrožavanja Javnog saobraćaja iz
čl.195. st.3. u vezi st.2. K2 RS.
Pa
ga sud primenom navedenog zakonskog propisa i čl.5.33.38.
OKZ
O S U Đ U J E
Na novčanu
kaznu u iznosu od 12.000,oo (dvanaesthiljada) dinara,
koju je dužan da plati u roku od 30 dana od dana
pravosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Ukoliko se novčana
kazna ne bude mogla naplatiti ni prinudnim putem
ista će se zameniti kaznom zatvora tako što
će se svakih započetih 200,oo (dvesta)
dinara novčane kazne računati kao 1 dan
zatvora.
Na osnovu čl.193.
i 196, ZKP-a, okrlvljeni se obavezuje da sudu na
ime paušala plati iznos od 3.000,oo (trihiljade)
dinara, a na ime troškova krivičnog postupka
iznos od 4.200,oo (četirihiljadedvesto) dinara,
a sve u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude
pod pretnjom prinudnog izvršenja.
O b r a z l o ž e nj e
Optužnim predlogom
OJT-a u Vranju, Kt.br.459/03 od 6.11.2003. godine,
okr. Krstić Rajku stavljeno je na teret da
je izvršio krivično delo ugrožavanja javnog
saobraćaja iz čl. 195. st.3. u vezi st.2.
KZ RS, sa predlogom da se oglasi krivim i kazni
po zakonu.
Okr. Krstić
Rajko u svojoj odbrani datoj na zapisniku u prethodnom
postupku od 16.9.2003. godine, te na glavnom pretresu
održanom dana 29.12.2003. godine, naveo je da je
kritičnom prilikm upravljao autobusom marke
Ikarbus oznake 201, donacija vlade Japana. Saobraćao
je na liniji 7 iz pravca grada ka Banji. Kada je
ušao u ul. Blaže Jovanovića, približavajući
se stajalištu i prilikom gledanja u unutrašnji retrovizor,
uočio je da se u autobusu nalazi 8 putnika,
napominjući da ta ulica vodi uz brdo gledano
iz njegovog pravca kretanja, a na samom stajalištu
stoji krivina ulevo. On ne može da se izjasni kolika
je ta uzbrdica, ali nije mala. Kada je ušao u stajalište
zaustavio je autobus, otvorio sva vrata i čekao
da putnici izadju. Usled krivine ulevo a s obzirom
da se radi o zglobnom autobusu u svom desnom retrovizoru
ne može da vidi šta se dešava na III i IV vratima.
S obzirom da je u autobusu bilo malo putnika zadržao
se na stajalištu i više nego što treba, misleći
da su svi putnici izašli. U autobusu su ostala 2
putnika. Tada je zatvorio vrata inače u autobusu
postoji kontrolna lampa koja reguliše rad vrata,
kada se vrata zatvore lampa se gasi u suprotnom
lampa bloklra kočnicu i autobus ne može da
krene. A s obzirom da se ista ugasila, ispustio
se vazduh iz kočnica, te je okrivljeni stavio
autobus u prvu brzinu i krenuo. Kada je prešao od
prilike dužinu autobusa, što je oko 17m, i kada
se zglob autobusa ispravio pogledao je u desni bocni
retrovizor i video na zadnjim vratima devojčicu
kojoj se noga zaglavila izmedju dve gume zadnjih
vrata. Devojčica je bila okrenuta ledjima kolovozu.
Kada je to primetio odmah je zaustavio autobus a
u istom momentu kada je nju uočio u ogledalu
začuo je njen vrisak. Za tih 17m, razvio je
brzinu od 10 do 15km/h. Odmah je otvorio sva vrata
i izašao iz autobusa a devojčica je već
ustala. Prišao joj je i pitao da li da pozove hitnu
pomoć, ali ona je napustila lice mesta sa još
dve žene i njenim bratom. Sačekao je na stajalištu
još koji minut i kako se niko nije pojavio nastavio
je vožnju ka Banji. Dodao je i to da se tehnička
ispravnost autobusa ne proverava svaki dan, već
samo ukoliko sam vozač da neku primedbu na
ispravnost vozila. Prethodnog dana on nije vozio
autobus već njegov kolega. I kada je došlo
do kontakta to mu je bila predzadnja tura. Napomenuo
je da niko od putnika koji su ostali u autobusu
nije skrenuo pažnju na devojčicu.
U dokaznom postupku
sud je saslušao oštešćenu mal. Lukić Sandru,
u prisustvu zakonskog zastupnika oca Lukić
Darka, svedoka Dimitrijević Janju, te na saglasan
predlog stranaka izveo dokaz čitanjem zapisnika
o uvidjaju saobraćajne nezgode Ku. 8322/03
SUP-a Vranje od 26.6.2003. godine, izveštaj iz KE
za okrivljenog SUP-a Vranje od 21.11.2003. godine,
izveštaj iz PE za okr. SUP-a Vranje od 17.10.2003.
godine, izvršen je uvid u foto dokumentaciju i skicu
lica mesta saobraćajne nezgode od 26.6.2003.
godine SUP-a Vranje, lekarski nalaz Klinike za plastičnu
hirurgiju VMA ođ 30.6.2003. godine kao i nalaz
i mišljenje sudskog veštaka dr. Petra Jovića
od 29.9.2003. godine.
Iz iskaza oštećene
mal. Lukić Sandre datog u prethodnom postupku
na zapisnik od 16.9.2003. godine i na glavnom pretresu
dana 29.12.2003. godine u prisustvu zakonskog zastupnika
oca Lukić Darka, sud je utvrdio da je kritičnog
dana oštećena sa svojim mladjim bratom ušla
u autobus koji saobraća na liniji 7 i to na
Trgu oslobođenja u nameri da odu kući
u Banju. Ušli su na srednja vrata a u autobusu nije
bilo mnogo putnika i zajedno sa bratom sela je na
predzadnje sedište u desnom delu autobusa. Inače
boluje od hemipareze sa desne strane i usled toga
se sporije kreće. Kada su pristali u stajalište
u ul. Blaže Jovanovića 28, ustala je sa sedišta
tek kada je autobus stao na stajalište. Njen brat
je izašao a ona se približila zadnjim vratima. Kada
je stala na zadnji stepenik autobusa levom nogom
je zakoracila na kolovoz dok joj je desna noga ostala
na zadnjem stepeniku. U tom momentu zatvorila su
se vrata autobusa i zaglavila joj desnu nogu. Autobus
je odmah krenuo i vukao ju je 50-60m po kolovozu.
Njen brat je odmah počeo da viče kao i
ostali putnici. Nakon toga vozač je otvorio
vrata, ona je ustala. U tom momentu naišla je njena
komšinica Dimitrijević Janja i odvela je do
kuće. Nakon cega se obratila školskom lekaru
a potom prebačena na Kliniku za plastičnu
hirurgiju gde je ostala 4 dana. Usled kontakta je
imala oguljotinu sa leve bočne strane, leve
ruke i na ledjima i zadnjici. Pantalone su joj bile
iscepane i imala je oguljotinu na levom skočnom
zglobu. Dodala je i to da postoji blaža uzbrdica
ali iza samog stajališta gledano iz pravca kretanja
ne postoji nikakva krivina, ni ulevo nl udesno,
već autobus nastavlja kretanje pravo. Vozač
je izašao iz autobusa i pitao da li je dobro ali
ne može da se seti da li joj je ponudio pomoć.
Krivičnom gonjenju protiv okrivljenog se pridružuje,
a imovinsko pravni zahtev ne ističe.
Iz iskaza svedoka
Dimitrijević Janje datog u prethodnom postupku
na zapisnik od 16.9.2003. godine te na glavnom pretresu
dana 29.12.03 godine, sud je utvrdio da se kritične
prilike nalazila na svojoj terasi kada je čula
vrisku. Pogledala je autobus koji je započeo
kretanje, videla je devojčicu koja je bila
zaglavljena na zadnjim vratima, tako što je licem
bila okrenuta ka kolovozu i koju je autobus vukao.
Prepoznala je devojčicu po kikicama da je u
pitanju Lukić Sandra i uočila njenog brata
koji je dozivao. Odmah je sišla i kada je prišla
stajalištu Sandra je već bila ustala, a autobusa
nije bilo tako da vozača nije ni videla. Izjavila
je i da na tom delu postoji uzbrdica gledano iz
pravca kretanja autobusa a iza stajališta na oko
10m gledano iz pravca kretanja autobusa postoji
raskrsnica sa ul. Aleksandra Belića a autobus
nastavlja put pravo. Na Sandri je uočila oguljotine
i to sa cele desne strana tela i bile su joj iscepane
pantalone i majica. Odvela je Sandru kod školskog
lekara gde je previjena. Nakon toga pozvala je njenu
majku i tada je Sandra prabačena na Kliniku
za plastičnu hirurgiju.
Čitanjem
zapisnika o uvidjaju saobraćajne nezgode Ku.8322/03
SUP-a Vranje od 26.6.2003. godine, uvidom u foto
dokumentaciju skice lica mesta saobraćajne
nezgode od 26.6.2003. godine, sud je utvrdio da
je do nezgode došlo dana 26.6.2003. godine oko 12
časova u Vranju u ul. Blaže Jovanovica kod
br.6, na autobuskom stajalištu "Belića".
Da je kolovoz ul. Blaže Jovanovića širine 7m,
i od ul. Koste Nadja vodi u usponu i kod br.26 prelazi
u blagu levu krivinu. Sa leve i desne strane pored
kolovoza izgradjeni su parkinzi širine 5m, a dalje
desno trotoar širine 2m. Ispred raskrsnice postavljen
je saobraćajni znak za obeležen pešački
prelaz. Opis lica mesta izvršen je u smeru kretanja
autobusa VR 620-66, gledano od pravca ul. Koste
Nadja prema ul. Ljubiše Miodragovića.
Uvidom u lekarski
nalaz Klinike za plastičnu hirurglju VMA, prof.
dr. M. Dandić od 30.6.2003. godine, kao i u
nalaz i mišljenje sudskog veštaka dr. Petra Jovića
od 29.9.2003. godine, sud je utvrdio da je mal.
ostećena Lukić Sandra zadobila sledeće
telesne povrede: oguljutonu u predelu leve lopatice,
oguljotinu u bliže neodredjenom predelu leve nadlaktice
i leve podlaktice, oguljotinu u bliže neodredjenom
sedalnom delu, oguljotinu u bliže neodredjenom predelu
stopala leve noge. U sudsko medicinskom smislu ove
povrede pojedinačno i zbirno kvalifikuju se
kao laka telesna povreda.
Sud je u potpunosti
prihvatio ovakav nalaz i mišljenje sudskog veštaka,
nalazeći da je dat stručno, argumentovano
i u skladu sa pravilima struke.
Uvidom u izveštaj
iz KE SUP-a u Vranje od 18.11. 2003. godine, utvrdjeno
je da okrivljeni nije osudjivano lice. Uvidom u
izveštaj iz PE SUP-a Vranje, od 17.10.2003. godine,
utvrdjeno je da je okrivljeni dva puta prekršajno
kažnjavan iz oblasti bezbednosti javnog saobraćaja.
Ceneći
odranu okrivljenog datu tokom ovog krivičnog
postupka, sud istu nije prihvatio budući da
je ista nelogična, neuverljiva i u suprotnosti
sa iskazom maloletne oštećene Lukić Sandre
datim u toku ovog krivičnog postupka u prisustvu
zakonskog zastupnika Lukić Darka, koju je sud
u potpunosti prihvatio kao doslednu, logičnu
i uverljivu. Iz istog je utvrđeno da se oštećena
nalazila na zadnjim vratima autobusa kojim je okrivljeni
upravljao, da u autobusu nije bilo gužve, da je
u trenutku kada je zakoračila jednom nogom
na kolovoz ulice zatvorio vrata na autobusu, usled
čega joj je desna noga ostala zaglavljena na
vratima, i u nastavku ju je vukao po kolovozu usled
čega je zadobila lake telesne povrede. Ovakav
iskaz oštećene potkrepljen je i navodima svedoka
Dimitrijević Janje, koja je kritičnom
prilikom sa terase na prvom spratu videla kada je
vozač otpočeo radnju kretanja autobusa
i da je pri tom oštećenoj ostala zaglavljena
desna noga u zadnjim vratima autobusa, te da ju
je na taj način autobus vukao. Takodje odbrana
okrivljenog u suprotnosti je sa zapisnikom o uvidjaju
saobraćajne nezgode SUP-a Vranje, te uvidom
u skicu lica mesta iz kojih je nesumljivo utvrdjeno
da na kolovozu ul. Blaže Jovanovića i pravca
ul. Koste Nadja ka ul. Ljubše Miodragovića,
a na autobuskom stajalistu, ne postoji krivina usled
koje bi zadnji deo zglobnog autobusa bio van vidnog
polja okrivljenog koji je autobusom upravljao kritičnom
prilikom. Takodje, odbrana okrivljenog je neuverljiva
iz razloga što je nesumnjivo, kako iz same odbrane
okrivljenog, tako i iz iskaza oštećene, utvrdjeno
da kritičnom prilikom u autobosu nije bilo
gužve, odnosno da je bilo samo nekoliko putnika,
te da je isti mogao imati dobru preglednost u unutrašnjosti
autobusa.
Analizom utvrdjenog
činjeničnog stanja, sud je našao da je
osnovni uzrok za nastupanje ove saobraćajne
nezgode nepropisna vožnja okrivljenog koji je ugrozio
javni saobraćaj, doveo u opasnost građane,
upravljajući autobusom marke "Ikarbus"
vlasništvo JP "Prevoz", ne pridržavajući
se saobraćajnih propisa, tako što je pokrenuo
vozilo sa stajališta prethodno se ne uverivši da
li su sva vrata zatvorena, i ako je bio svestan
da usled ovakvog činjenja može nastupiti zabranjena
posledica ali je olako držao da ona neće nastupiti
ili da će je moći sprečiti, pa tako
kada je oštećena otpočela izlazak sa zadnjih
vrata autobusa i već zakoračila na kolovoz,
okrivljeni je zatvorio sva vrata autobusa usled
čega je desna noga oštećene ostala zaglavljena
na zadnjim vratima i u nastavku voženje vukao oštećenu
Lukić Sandru po kolovozu, usled čega je
ona zadobila lake telesne povrede. Ocenjujući
psihički odnos okrivljenog prema učinjenom
krivičnom delu, sud je našao da je on bio svestan
da ovakvom vožnjom može prouzrokovati saobraćajnu
nezgodu ali je olako držao da do iste neće
doći u čemu se prevario, pa je došlo do
predmetne nezgode, što ga čini izvršiocem krivičnog
dela u stanju svesnog nehata, dok se nastupanje
lakih telesnih povreda kod oštećene takodje
pripisuje nehatu okrivljenog.
Pravnom analizom
napred utvrdjenog činjeničnog stanja,
sud je našao da su se u radnjama okrivljenog stekla
sva objektivna i subjektivna obeležja bića
krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja
iz čl,195. st.3. u vezi st.2. KZ RS, a naime,
da je okrivljeni u vreme, na mestu i na način
kako je to bliže opisano u izreci presude, ne pridržavajući
se saobraćajnih propisa, ugrozio život ljudi
te je prouzrokovao saobraćajnu nezgodu u kojoj
je oštećena zadobila opisane lake telesne povrede.
Prilikom odlučivanja
o izboru vrste i visine krivične sankcije koje
treba primeniti prema okrivljenom, sud je imao u
vidu sve okolnosti iz čl.41. OKZ-a. Od olakšavajućih
okolnosti sud je imao u vidu korektno držanje pred
sudom od strane okrivljenog, te činjenicu da
se radi o licu koje do sada nije osudjivano. Od
otežavajućih okolnosti na strani okrivljenog
sud je uzeo u obzir činjenicu da je okrivljeni
do sada dva puta prekršajno kažnjavan
Ceneći
sve okolnosti pod kojim je krivično delo izvršeno,
stepen krivične odgovornosti okrivljenog, imajući
u vidu gore nabrojane olakšavajuće okolnosti
na strani okrivljenog, sud je našao da sve te okolnosti
zajedno predstavljaju osobito olakšavajuće,
pa primenom odredbi o ublažavanju kazne iz čl.42.
i 43. OKZ-a, okrivljenom ublažio kaznu po vrsti
te mu je za krivično delo izrekao novčanu
kaznu u iznosu od 12.000,oo dinara, nalazeći
da je izrečena kazna srazmerna težini učinjenog
krivičnog dela, te stepenu krivične odgovornosti,
da će se njome uticati na okrivljenog i druge
učinioce krivičnih dela da ih u buduće
ne vrše, te da će se upravo ovom visinom kazne
ostvariti svrha kažnjavanja iz čl.33. OKZ-a,
odnosno da će pored specijalne biti zadovoljeni
i ciljevi generalne prevencije.
Ukoliko se novčana
kazna na bude mogla naplatiti ni prinudnim putem
ista će se zameniti kaznom zatvora, tako što
će se svakih započetih 200,oo dinara novčane
kazne računati kao jedan dan zatvora.
Na osnovu čl.193.
i 196. ZKP-a, okrivljeni se obavezuje da sudu na
ime paušala plati iznos od 3.000 dinara, a imajući
u vidu složenost i dužinu trajanja krivičnog
postupka, a na ime troškova krivičnog postupka
iznos od 4.200 dinara i to na ime troškova veštačenja
od strane veštaka medicinske struke, a sve u roku
od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod pretnjom
prinudnog izvršenja.
Zapisničar
Predsednik veća sudija
Marina Simić Vesna Stanković
POUKA
O PRAVNOM LEKU: Protiv ove presude može
se
izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana prijema
iste
Okružnom sudu u Vranju, preko ovog suda
Žalba branioca optuženog
na prvostepenu presudu
Opštinskom sudu u Čačku
ZA OKRUŽNI SUD U ČAČKU
Čačak
Protiv presude Opštinskog suda u Čačku
K.br.856/2003 od 4. septembra 2004. godine, kojom
je opt.Petar Stepić, zaposlen na mestu magacionera
u preduzeću "Auto-Čačak"
u Čačku, zbog krivičnog dela nesavesnog
rada u službi iz člana 245. Krivičnog
zakona Republike Srbije, osuđen na kaznu zatvora
u trajanju od 8 (osam) meseci, na osnovu člana
363.stav 1. i člana 366. Zakonika o krivičnom
postupku, u zakonskom roku, optuženi izjavljuje
ŽALBU
- zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka
- zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
- zbog povrede krivičnog zakona, i
- zbog odluke o krivičnoj sankciji
Obrazloženje
► Prema zakonskom opisu krivičnog
dela nesavesnog rada u službi iz člana 254.
KZ RS, radnja tog krivičnog dela određena
je alternativno i može se sastojati: u kršenju zakona
ili drugih propisa ili opštih akata, propuštanju
dužnosti nadzora ili očigledno nesavesnom postupanju
u vršenju službe na drugi način. Međutim,
iz izreke pobijane presude ne vidi se koji je od
tih alternativnih oblika radnje ovog krivičnog
dela u konkretnom slučaju utvrđen. pošto
se u dispozitivu presude samo navodi da je optuženi
neažurnim vođenjem evidencije o izdavanju rezervnih
delova prouzrokovao nestanak sredstava koja se u
presudi navode. Pri tome se uopšte ne vidi da li
je optuženi bio svestan, odnosno da li je bio dužan
i mogao biti svestan, da usled takvog neažurnog
vođenja evidencije rezervnih delova može nastupiti
imovinska šteta za njegovu firmu. Bez utvrđivanja
elementa svesnosti, nema ni krivičnog dela
nesavesnog rada u službi iz člana 245. KZRS.
Iako je oblik vinosti optuženog veoma važna činjenica
za pravilno presuđenje ove krivične stvari,
prvostepeni sud u izreci, a ni u obrazloženju, svoje
presude, nije izneo svoje stavove i ocene u pogledu
vinosti optuženog u odnosu na to krivično delo.
Pobijana prvostepena presuda je, dakle, manjkava
u tom delu jer prvostepeni sud nije izvršio pravnu
kvalifikaciju dela tj. da li je optuženi delo učinio
sa umišljajem ili iz nehata i, ako jeste, o kom
se obliku umišljaja ili nehata radi u tom slučaju.
Navedeni nedostaci
u izreci prvostepene presude, kao i nekvalifikovanje
oblika vinosti u obrazloženju,
čine tu presudu nerazumljivom i nedostatnom,
jer spadaju u krug bitnih povreda odredaba krivičnog
postupka iz člana 368. stav 1. tač.11.
ZKP-a, zbog čega ona kao takva ne može u pravnom
sistemu opstati kao validan pravni akt i treba je
ukinuti.
► Sem toga, ukazujemo da činjenično
stanje na kojem se zasniva pobijana presuda nije
potpuno i egzaktno utvrđeno. Prvostepeni sud
nije razjasnio subjektivni odnos optuženog, tj.
pitanje njegove svesti i volje kako u odnosu na
radnju, tako i u odnosu na posledicu krivičnog
dela koje mu se stavlja na teret. Izvodeći
pogrešan zaključak da je "optuženi očigledno
nesavesno postupao pri neažurnom vođenju evidencije
o izdavanju rezervnih delova", prvostepeni
sud implicite zaključuje da je od svesno i
grubo kršio propise i zanemarivao obaveze znajući
da usled toga može nastupiti teža posledica u vidu
imovinske štete za firmu. Ali, dokazi izvedeni na
glavnom pretresu ukazuju da manjak rezervnih delova
kojima je rukovao optuženi, nije rezultat grubog
kršenja službenih obaveza i zanemarivanja službene
dužnosti od strane optuženog, već da je do
njega došlo stoga što optuženi nije bio dovoljno
obučen za rukovanje magacinom, što je bio preopterećen
i zato što je bio bolestan. U prilog toga idu i
izjave svedoka saslušanih na glavnom pretresu, koji
su ustvrdili da je po njihovom znanju, optuženi
svoje poslove obavljao odgovorno, savesno i uredno.
I sam prvostepeni sud u pobijanoj presudi konstatuje
"da je optuženi godinama važio za savesnog
rukovaoca magacina i da nije bilo primedbi na njegov
rad". Prema tome, očigledno se pravilnom
i svestranom ocenom izvedenih dokaza dolazi do suprotnog
stanovišta od onog koje je izveo prvostepeni sud
tj. da inkriminisano ponašanje optuženog nema atribute
nesavesnog rada u službi iz člana 245. KZRS.
► Pogrešno i nepravilno utvrđeno
činjenično stanje povuklo je za sobom
i posledicu u vidu povrede odredaba materijalnog
krivičnog prava i kvalifikovanja radnji optuženog
kao krivičnog dela nesavesnog rada u službi
iz člana 245. KZRS, iako za to nije bilo potrebnih
elemenata.
Naime, manjak
materijalnih sredstava u magacinu predstavlja, sam
po sebi, građanskopravni delikt koji povlači
materijalnu odgovornost rukovaoca tih sredstava.
Krivična odgovornost dolazi u obzir tek onda
kada je njegova zloupotreba motivisana koristoljubljem,
a u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan
dokaz koji bi ukazivao na "zloupotrebu"
i na "koristoljublje" na strani optuženog.
Manjak materijalnih
sredstava nastao usled nesavesnog vršenja poverenih
poslova, s druge strane, predstavlja povredu radne
dužnosti i podleže disciplinskoj odgovornosti, a
samo očigledno zanemarivanje praćeno težim
posledicama može se kvalifikovati kao krivično
delo. Nijedan od tih uslova u ovom slučaju
nije ispunjen.
Prema tome,
u radnjama optuženog koje su opisane u dispozitivu
pobijane presude, nisu sadržana ni objektivna ni
subjektivna obeležja krivičnog dela iz člana
245. KZRS.
Stajući
na suprotno stanovište, prvostepeni sud je povredio
krivični zakon na štetu optuženog.
► Iz svega napred iznetog proizlazi
da nema osnova za oglašavanje optuženog krivim za
krivično delo iz optužnice, pa samim tim ni
za njegovo kažnjavanje.
Za slučaj,
pak, da drugostepeni sud oceni da je pobijana prvostepena
odluka pravilna i da nema razloga za njeno ukidanje,
ukazujemo da je i sama odluka o krivičnoj sankciji
nepravilna. Mladost optuženog i njegovo iskreno
držanje pored sudom, njegov raniji uzoran život,
stepen njegove krivične odgovornosti kao i
sve okolnosti pod kojima je krivično delo izvršeno,
ukazuju da je u konkretnom slučaju bilo osnova
za izricanje uslovne osude. Takvom krivičnom
sankcijom u potpunosti bi se postigla svrha kažnjavanja
jer je za optuženog, da više ne vrši krivična
dela, bilo dovoljno i samo upozorenje uz pretnju kazne.
Ni jedna relevantna okolnost utvrđena u postupku
ne ukazuje da je neophodno izvršiti izolaciju optuženog
iz sredine u kojoj živi i radi i izložiti ga posebnom
tretmanu u zatvorskim uslovima.
S tim u vezi,
treba imati u vidu i to da je izrečena zatvorska
kazna u trajanju od osam meseci previsoka, s obzirom
na olakšavajuće okolnosti utvrđene u pobijanoj
presudi, kao i činjenicu da je sud kao otežavajuću
okolnost optuženom, utvrdio konzumiranje alkoholnih
pića na radnom mestu iako ta činjenica
nijednim verodostojnim dokazom nije potvrđena
u provedenom krivičnom postupku.
imajući
sve navedeno u vidu,
predlažemo
da Okružni sud, kao drugostepeni, ukine presudu prvostepenog
suda i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje,
ili da preinači presudu prvostepenog suda tako
što će optuženog osloboditi od optužbe ili
mu izreći uslovnu osudu.
Zahtevamo da Okružni sud, u smislu odredbe člana
375. stav 1. ZKP-a blagovremeno obavesti branioca
optuženog o sednici veća.
Branilac,
Privatna tužba u krivičnom postupku
OPŠTINSKI SUD U KRALJEVU
Kraljevo
PRIVATNI
TUŽILAC: KORAĆ MIRKO, Kraljevo,
Pazarska 2
koga zastupa Mašić Predrag,
advokat iz Kraljeva
OKRIVLJENA:
KORAĆ SUZANA, Kraljevo,
Pazarska 2.
Radi
krivičnog dela Uvrede čl.93., stav 2.,
KZ RS i Ugrožavanja sigurnosti čl.67., stav 1.
KZ RS.
PRIVATNA TUŽBA
Protiv okr. Korać Suzane
iz Kraljeva, Pazarska
2,
Što je dana 18.10.2002., u
l4,15h, pozvala Marka Simića ispred njene kuće
u ul. Pazarska br.2 u Kraljevu, i kazala mu povišenim
tonom da privatnom tužiocu
Korać Mirku, obavezno prenese sledeće:
"Obavezno prenesi Korać
Mirku šta će se desiti, ako se nešto desi ocu
moje dece. Obesiću ga za muda, ali pošto on
nema muda, pa ih neću naći, obesiću
ga za jezik. Ja mu nisam Radoš Vasić i njegove
tetke, ja ću ga uništiti."Zatim je ljutito
zalupila vrata od ulaza u dvorište i otišla.
Okrivljena je na gore opisani
način uvredila privatnog tužioca čime
je počinila krivično delo uvrede iz čl.93.,
stav 2, a ujedno je ugrozila sigurnost privatnog
tužioca ozbiljnom pretnjom da će ga uništiti
čime je počinila krivično delo ugrožavanja
sigurnosti iz čl.67 stav 1. KZ RS, pa stoga
predlažemo
- da se pred tim sudom
kao stvarno i mesno nadležnim zakaže i održi glavni
pretres.
- da se na glavni pretres
pozovu: okrivljena i privatni tužilac i svedok
Simić Marko iz Kraljeva, ul. Ruzveltova 3.
- da se pribavi Zapisnik
MUP Kraljevo od 18.10.2002.
- da se okrivljena Korać
Suzana po oceni svih dokaza, izvedenih na pretresu,
oglasi krivom za krivična dela uvrede čl.93
stav 2 i ugrožavanja sigurnosti čl.67 stav
1., i osudi po zakonu.
Punomoćnik: tužilje
Mašić Predrag
Kraljevo,
28.10.2002.
Prvostepena krivična presuda po privatnoj tužbi
K.br.69/2003
U IME NARODA
OPŠTINSKI SUD U KRALJEVU, u veću sastavljenom
od sudije Aleksandra Pantelića kao predsednika
veća i sudija porotnika Redić Petra i
Filipović Ćazima kao članova veća,
sa zapisničarem Ivanom Mirković, u krivičnom
predmetu protiv okr. Korać Suzane, zbog krivičnog
dela uvrede iz čl.93. st.1. KZ RS i dr., po
privatnoj krivičnoj tužbi punomoćnika
priv. tužioca Korać Mirka od 28.10.2001. godine,
preciziranoj dana 25.11. 2003. godine, po održanom
usmenom javnom i glavnom pretresu dana 25.11.2003.
godine u prisustvu priv. tužioca Korać Mirka,
pun. privatnog tužioca adv. Mašić Predraga,
okr. Korać Suzane i branioca okr. adv. Delić
Vesne, doneo je i istog dana javno objavio
P R E S U D U
Okr. Korać Suzana iz
Kraljevoa, ul. Pazarska
br.2, rodjena 15.10.1947. godine u Kraljevu, od
oca Vojislava i majke Divne rodjene Pešić,
Srpkinja, državljanka SCG, udata, majka dvoje maloletne
dece, penzioner, neosudjivana, ne vodi se drugi
krivični postupak,
I
KRIVA JE
što je:
Dana 18.10.2002. godine u
14,15 časova, pozvala Simić Marka i u
svojoj garaži u ul. Pazarska br.2. u Kraljevu, kazala mu povišenim
tonom da privatnom tužiocu Korać Mirku obavezno
prenese sledeće.."šta će se desiti
ako se nešto desi ocu moje dece. Obesiću ga
za muda ali pošto on nema muda pa ih neću naći
obesiću ga za jezik. Ja mu nisam Radoš Vasić
i njegove tetke, ja ću ga uništiti.",
zatim je ljutito zalupila vrata od svoje garaže
i otišla,
- čime je izvršila krivično delo uvrede
iz čl.93- st.1. KZ RS.
pa je sud primenom napred zavedenog zakonskog propisa
i čl.5,33, 38,39,41,42,
i 43. OKZ-a.
O S U DJ U J E
Na novčanu kaznu u iznosu
od 8.000 (osam) hiljada dinara koju je dužna da
plati u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude
pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Ukoliko
se novčana kazna ne bude mogla naplatiti ni
prinudnim putem ista će biti zamenjena kaznom
zatvora tako što će se za svakih započetih
200 (dvestotine) dinara novčane kazne računati
u jedan dan zatvora.
Na osnovu čl.206. ZKP-a, privatni tužilac se
upućuje na parnicu radi ostvarivanja imovinsko
pravnog zahteva.
Na osnovu čl.193. i 196. ZKP-a okrivljena se
obavezuje da sudu na ime paušala plati iznos od
3.000 (trihiljade) dinara u roku od 15 dana od dana
pravosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvrešenja.
Na osnovu čl.354. ZKP-a,
II
ODBIJA SE OPTUŽBA
prema okr. Korać Milici,
da je:
Dana 18.10.2002. godine u
14,15 časova, pozvala Simić Marka i u
svojoj garaži u ul. Pazarska br.2. u Kraljevu kazala mu povišenim
tonom da privatnom tužiocu Korać Mirku obavezno
prenese sledeće: "Šta će se desiti
ako se nešto desi ocu moje dece. Obesiću ga
za muda, ali pošto on nema muda pa ih neću
naći obesiću ga za jezik. Ja mu nisam
Radoš Vasić i njegove tetke, ja ću ga
uništiti.", zatim je ljutito zalupila vrata
od svoje garaže i otišla.
- čime bi izvršila krivično delo ugrožavanje
sigurnosti iz čl.67. st.1. KZ RS.
O b r a z l o ž e nj e
Privatnom krivičnom tužbom
priv. tužioca Korać Mirka podnete preko punomoćnika
adv. Mašić Predraga, preciziranoj dana 25.11.2003
godine, okr. Korać Milici stavljeno je na teret
izvršenje krivičnog dela uvrede iz čl.93
st.2. KZ RS, i krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti
iz čl.67. st.1. KZ RS.
Okr. Korać Suzana u svojoj
odbrani datoj u prethodnom postupku na zapisniku
od 20.11.2002. godine, te na zapisniku o glavnom
pretresu dana 2.10.2003. godine, i 25.11.2003. godine
izjavila je da nisu tačni navodi dati u privatnoj
tužbi, te da nije u vreme i na mestu kako je to
navedeno u dispozitivu privatne tužbe pozvala Simić
Marka i rekla mu da prenese Korać Mirku navode
date u privatnoj tužbi. Navodi da privatnog tužioca
poznaje da je to polubrat njenog supruga, kao i
da trenutno nemaju komunikaciju. Inače odnosi
izmedju privatnog tužioca i njene porodice su poremećeni
zbog nerešenih imovinsko pravnih odnosa vezanih
za delove kuce i dvorišta. Dalje navodi da Simić
Marka poznaje, te da isti živi u soliteru preko
puta njihove kuće kao i Radoša Vasića
za koga zna da koristi garažu i podrumske prostorije
njihove kuće koje je dobio u zakup ili kupio
od privatnog tužioca, te da u tim prostorijama drži
servis za ugradnju alarmnih uredjaja. Takodje poznato
joj je da njen suprug i privatni tužilac imaju živu
tetku i to Korać Stanu. Napominje da je u periodu
kada se dogadjaj odigrao njen suprug izdavao njihovu
garažu Vasiću ali da nezna da li je Simić
Goran bio zaposlen kod Vasića, niti da li isti
dolazi svakog dana na posao kod Vasića. Dalje
navodi da ne zna da li se toga dana nalazila u svojoj
garaži, ali zna da su stizala neka drva.
U dokaznom postupku sud je
izveo dokaz saslušanjem svedoka Ereš Franje i Ereš
Miloša, privatnog tužioca Korać Mirka, te je
na saglasan predlog stranaka pročitao iskaz
svedoka Simić Marka dat na glavnom pretresu
dana 2.10.03. godine, pročitao izveštaj o intervenciji
OUP-a Kraljevo od 15.11.2002. godine, te izveštaj
iz KE za okr. SUP-a Kraljevo od 10.2.2003. godine.
Iz iskaza svedoka Ereš Franje,
utvrdjeno je da je isti zaposlen u servisu za ugradnju
alarmnih uredjaja u ul.
Pazarska br.2, u garaži koju je u zakup držao
njegov gazda a čiji je vlasnik u to vreme bila
Korać Suzana. Dalje navodi da je 18.10.2002.
godine u popodnevnim časovima Korać Suzana
ušla u servis i tražila Marka koji je zaposlen u
servisu i rekla mu prenesi ovo Mirku:" Ako
se nešto desi ocu moje dece, obesiću ga za
muda a pošto nema muda obesiću ga za jezik.
Ja mu nisam Radoš Vasić, Danica i njegove tetke
da ga tetošim." Napominje da se okrivljena
ponašala drsko, te da je izašla iz servisa i zalupila
vratima. U servisu su se u tom trenutku nalazili
Simić Marko njegov brat Miloš i on. Precizira
da se ceo ovaj dogadjaj desio u garaži u kojoj su
radili. Zna da su u više navrata stizala drva ali
ne može da precizira da li su baš taj dan.
Iz iskaza svedoka Ereš Miloša
utvrdjeno je da je isti zaposlen u servisu u ul. Pazarska 2, te da okrivljenu poznaje 2,5 godine
unazad koja zapravo živi iznad servisa. Navodi da
je 18.10.02. godine u popodnevnim časovima
pozvala Simić Marka te da su ušli u sevis i
tom prilikom mu je rekla da prenese Korać Mirku
:"ako se nešto desi ocu moje dece obesiću
ga za muda, a pošto su mu muda mala obesiću
ga za jezik. Ja nisam njegova tetka Danica.",
te je nakon toga napustila servis. U servisu su
se tom prilikom nalazili Simić Marko njegov
brat Franjo i on. Napominje da je okrivljena delovala
agresivno i govorila je povišenim tonom. Napominje
da je sve ovo mogao da vidi i čuje budući
da je garaža mala. Ne može sa sigurnošću da
odgovori da li su baš toga dana stigla drva ali
zna da su se drva nalazila oko garaže u dvorištu
oko mesec dana.
Iz iskaza privatnog tužioca
Korać Mirka utvrdjeno je da je isti, ne seća
se tačnog datuma, u servisu koji se nalazi
u njihovoj kući sreo Simić Marka koji
radi u tom servisu, te da mu je isti rekao da mu
je okrivljena koja je inače udata za njegovog
polubrata rekla:"Marko, pošto si ti njegov
poltron obavezno mu prenesi da ću ga obesiti
za jaja a pošto on to nema onda ću ga obesiti
za jezik.". Navodi da se zbog toga potresao
dobio visok pritisak, tresle su mu se ruke i dobio
je glavobolju, te je tog dana bio u Gradskoj bolnici.
Napominje da inače ima visok pritisak, anginu
pektoris, astmu kao i čir na želucu. Takodje
navodi da su nesuglasice sa okrivljenom nastale
još pre 2 godine, ali da mu ista nije nikada lično
pretila pre ovog dogadjaja. Precizira da na adresi
Pazarska 2. postoje dve garaže jedna je vlasništvo
okrivljene a druga njegova, i da su oboje u isto
vreme davali Vasiću garaže u zakup u kojima
je u vreme navedenog dogadjaja postojao servis a
koji još uvek postoji.
Privatni tužilac je istakao
imovinsko pravni zahtev na ime pretrpljenih duševnih
bolova u iznosu od 20.000 dinara.
Čitanjem iskaza svedoka
Simić Marka datog u prethodnom postupku na
zapisniku od 12.11.02. godine, te na glavnom pretresu
dana 2.10.03. godine, utvrdjeno je da je isti zaposlen
u alarm servisu u ul.
Pazarska br.2, koji je u vreme kritičnog
dogadjaja okrivljena izdavala Vasiću. Navodi
da se dana 18.10.2002. godine, izmedju 14. i 14,30
časova nalazio u servisu sa Milošem i Franjom
Erešom koji rade sa njim kada je u servis ušla okrivljena
i obratila mu se rečima :"obavezno prenesi
Korać Mirku šta će se desiti ako se nešto
desi ocu moje dece. Obesiću ga za muda, ali
pošto su mu muda mala pa ih ne mogu naći obesiću
ga za jezik. Ja mu nisam Radoš Vasić i njegove
|