| |
|
|
SAVET
EVROPE
Države
članice | Države kandidati | Države
posmatrači | Institucije | Konvencije
| Simboli
 |
Savet
Evrope - CoE (eng. Council of Europe, fr: Conseil de l'
Europ?) je regionalna međunarodna organizacija evropskih
zemalja, nadnacionalnog i evropskog karaktera, čije se
sedište nalazi u Palati Evrope u Strazburu, na granici
Francuske i Nemačke.
Osnivački akt Saveta Evrope je Statut Saveta Evrope, potpisan
u Londonu, 5. maja 1949. godine, od strane predstavnika
10 evropskih država: Belgije, Danske, Irske, Italije,
Francuske, Luksemburga, Holandije, Švedske, Norveške i
Velike Britanije. Danas Savet Evrope broji 46 država članica.
Cilj Saveta Evrope jeste ostvarenje i unapređenje osnovnih
demokratskih prava i sloboda u Evropi, kroz unapređenje
demokratije, poštovanje ljudskih prava i uspostavljanje
vladavine prava. Ti ciljevi se utemeljuju na Evropskoj
konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
(Convention for the protection of human rights and fundamental
freedoms), koja je zaključena u Rimu 4. novembra 1950.
godine, i novelirana do danas kroz 14 dopunskih Protokola.
Sistem zaštite tih prava i sloboda obezbeđen je preko
Evropskog suda za ljudska prava.
Savet Evrope je međunarodna organizacija odvojena od Evropske
unije, koja kao svoje posebne organe ima Evropski savet
i Savet Evropske unije. Članstvo u Savetu Evrope nije
uslovljeno članstvom u Evropskoj uniji, mada je svih 25
zemalja Evropske unije, učlanjeno u Savet Evrope.
Savet Evrope i Evropsku uniju povezuje ideja o ujedinjenoj
Evropi, a u Nacrtu Evropskog ustava je naglašeno da prava
i slobode Evropske konvencije o ljudskim pravima čine
sastavni deo tog najvišeg evropskog pravnog akta. Savet
Evrope je neka vrsta predvorja Evropske unije.
|
|
| Palata
Evrope u Strazburu-sedište Saveta Evrope |
|
 |
Zastava
Evropske unije i Saveta Evrope |
|
| |
|
DRŽAVE
ČLANICE SAVETA EVROPE (46)
stanje: februar 2007.
|
| |
Države
koje su učestvovale u osnivanju:
1. Belgija (1949)
2. Danska (1949)
3. Francuska (1949)
4. Holandija (1949)
5. Irska (1949)
6. Italija (1949)
7. Luksemburg (1949)
8. Norveška (1949)
9. Švedska (1949)
10. Velika Britanija (1949)
|
Države
koje su se pridružile:
11. Albanija (13. jul 1995)
12. Andora (10. oktobar 1994)
13. Austrija (16. april 1956)
14. Azerbejdžan (25. januar 2001)
15. Bosna i Hercegovina (24. april 2002)
16. Bugarska (7. maj 1992)
17. Češka Republika (30. jun 1993)
18. Džordžija (27.april 1999)
19. Estonija (14. maj 1993)
20. Finska (5. maj 1989)
21. Grčka (9. avgust 1949)
22. Hrvatska (6. novembar 1996)
23. Island (9. mart 1950)
24. Jermenija (25. januar 2001)
25. Kipar (24. maj 1961)
26. Letonija (10. februar 1995)
27. Lihtenštajn (23. novembar 1978)
28. Litvanija (14. maj 1993)
29. Mađarska (6. novembar 1990)
30. Makedonija (9. novembar 1995)
31. Malta (29. april 1965)
32. Moldavija (13. jul 1995)
33. Monako (5. oktobar 2004)
34. Nemačka(13. jul 1950)
35. Poljska (26. novembar 1991)
36. Portugalija (22. septembar 1976)
37. Rumunija (7. oktobar 1993)
38. Rusija (28. februar 1996)
39. San Marino (16. novembar 1988)
40. Slovačka (30. jun 1993)
41. Slovenija (14. maj 1993)
42. Srbija (3. april 2003)
43. Španija (24. novembar 1977)
44. Švajcarska (6. maj 1963)
45. Turska (9. avgust 1949)
46. Ukrajina (9. novembar 1995)
|
| |
|
Države
kandidati za Savet Evrope
Belorusija je 1992. godine
dobila status specijalnog gosta Parlamentarne skupštine, a zahtev
za sticanje punopravnog članstva je podnela 12. marta 1993.
godine. Poseban status joj je ukinut u januaru 1997. godine
s obzirom na nedemokratski režim predsednika Lukašenka koji
je naročito bio usmeren protiv slobode medija, mišljenja i izražavanja.
Kazahstan je 1999. godine
zahtevao status posmatrača Parlamentarne skupštine, ali je zahtev
odbijen. U obrazloženju odluke navedeno je da Kazahstan može
da konkuriše i za punopravno članstvo, jer se jednim delom nalazi
u Evropi. Međutim, u nastavku je naglašeno da nije moguće rešavanje
o statusu ni o članstvu bez ispunjenja minimalnih standarda
u pogledu demokratije i ljudskih prava.
Crna Gora je, na osnovu
Deklaracije o nezavisnosti od 3. juna 2006. godine, podnela
zahtev za punopravno članstvo u Savetu Evrope. O zahtevu će
odlučiti Komitet ministara po prethodno pribavljenom mišljenju
Parlamentarne skupštine. |
| |
Države
posmatrači Parlamentarne skupštine i Komiteta ministara Saveta
Evrope
Vatikan
nikada nije pretendovao na članstvo u Savetu Evrope, ali od
1970. godine ima status posmatrača pri Komitetu ministara.
Za rad Saveta Evrope zainteresovane su i države van evropskog
kontinenta.Izrael posmatra zasedanja Parlamentarne skupštine,
Japan i Sjedinjene Američke Države prate aktivnosti Komiteta
ministara, a Kanada i Meksiko, prisustvuju radu Parlamentarne
skupštine i Komiteta ministara. |
| |
Institucije
Saveta Evrope
U
okviru Saveta Evrope, nadležnost je podeljena između šest osnovnih
institucija u koje spadaju:
- Parlamentarna skupština
- Kongres
- Komitet ministara
- Generalni sekretar i Sekretarijat
- Komesar za ljudska prava
- Evropski sud za ljudska prava
Parlamentarna skupština i Kongres regionalnih i lokalnih vlasti
Evrope su savetodavna tela koja daju mišljenja i preporuke neobavezujućeg
karaktera.
Komitet ministara odlučuje o funkcionisanju Saveta i pitanjima
od interesa svih članica Saveta, i sastavljen je od ministara
inostranih poslova svih zemalja članica.
Generalni sekretar i Sekretarijat se pretežno staraju o tekućim
administrativnim i finansijskim aktivnostima.
Komesar za ljudska prava ima pravo nadzora nad stanjem ljudskih
prava u državama Saveta Evrope.
Evropski sud za ljudska prava vrši sudsku funkciju. |
| |
Konvencije
Saveta Evrope
Radi ostvarenja osnovnih ciljeva, pod okriljem Saveta Evrope,
je, od 1949. godine, zaključeno više od 200 međunarodnih ugovora
o ljudskim i socijalnim pravima, medijima, slobodi izražavanja,
obrazovanju, kulturi, kulturnom identitetu, kulturnoj različitosti,
sportu, lokalnoj samoupravi, zdravstvu, pravnoj, regionalnoj
i državnoj saradnji.
Lista
konvencija Saveta Evrope |
| |
Simboli
Saveta Evrope
Tokom 1955. godine, usvojeno je rešenje jedinstvene evropske
zastave sa 12 kružno raspoređenih žutih zvezdica na tamnoplavoj
površini. Dan osnivanja Saveta Evrope, 5. maj, od 1964. godine,
obeležava se kao Dan Evrope. Godine1972. Oda radosti iz Devete
simfonije Ludviga van Betovena poslužila je kao osnov evropske
himne.
Evropska unija je preuzela idejno rešenje zastave, ali je promenila
Dan Evrope u 9. maj.
Savet Evrope koristi zastavu u prvobitnoj ili modifikovanoj
formi dopunjenoj stilizovanim slovom "e" u zvezdanom
krugu, čime istovremeno upućuje na svoj logo. |
| |
 |
| Logo Saveta
Evrope |
Copyright
© 2007 PROJURIS. Sva prava zadržana. |
Design
by Ahernar
| Poslednja izmena: 22.02.2007. |
|